Borba, 21. 01. 2009., S. 2
2 Borba
KiB, yiOMVJ VU!
Sreda, 21. januar 2009.
Doktor ai aciMickin ky DOMACU M IVV JD U-}}y}}} Iaboaryakln ı Mat HAT VJ} {ULJE [971, oqaljgye, pici + DN] OM OJI AIM UAN UHTJ TI
JOJ {E 01.70 M}MT}}\y 81 |M) ITU ULJA dagevandicije (bi je jos aiyek 2 100 ae: gaalazi [IA |17%/04g6}|541
tala sudeno palini
/ posle 60 godina od kraja rata za zločincima se fraga i sudi Širom Sela. Mnogi se tek danas se suočavaju sa pravdom.
Ekipa Borbe
rocenjuje se da je tokom P Drugog svetskog rata na nemačkoj strani u ratne zločine bilo umešano između 150.000 i 200.000 ljudi, ali je nakon rata uhvaćeno i osuđeno svega 35.000 zločinaca, što je manje od 20 odsto. Sa ovim sumornim podaci-
"Trenutno se vodi 608 postupala, od toga čal 305 u Poljslcoj i 216 u SRBRD
ma slaže se predsednica Jevrejske opštine u Novom Sadu Ana Frenkel, ističući da su, upkos tome što je broj neotkrivenih ratnih zločinaca daleko veći od otkrivenih, oni koji su najodgovorniji i koji su počinili najveća zverstva ipak osuđeni, dok su u bekstvu „zločinci manjeg kalibra".
Ovako veliki broj nacističkih zločinaca uspeo je da izbegne pravdu zahvaljujući nekoliko istorijskih činjenica. Pre svega, veoma razrađenoj i uspešnoj mreži takozvanih pacovskih kanala, ali i odluci nekadašnjih saveznika da zaštite pojedine zločince kako bi njiho va znanja i veštine iskoristili u predstojećem Hladnom ratu.
Jedan od glavnih centara za skrivanje zločinaca bila je organizacija bivših članova SS
nazvana Odesa, zahvaljujući čijim kanalima su nacisti iz Nemačke prebacivani u druge države, uglavnom u zemlje Južne Amerike i Bliskog istoka. Odesa je, prema brojnim podacima, imala raširene pipke u Argentini, Egiptu, Brazilu, Nemačkoj, Italiji, Švajcarskoj i Vatikanu. Pomoću ovakvih pacovskih kanala utočište u inostranstvu našli su ratni zločinci poput Adolfa Ajhmana, Jozefa Mengelea, Eriha Pribkea, Ariberta Hajma i Eduarda Rošmana. l.april 2002. 175 110 78 48
SAD Litvanija Kanada Poljska Nemačka Velika Britanija Hrvatska Austrija Letonija Holandija Estonija Kostarika Danska Italija Rumunija Australija Mađarska Slovenija Spanija Srbija Francuska Argentina Brazil Cile Ukupno
27 6 ) 3 2 1 1 1 0 0 0 () 0 (0 0 0 0 0 0 |)
455
Proma poslodijiin po dacima?iiaı Nenačkuj |DAMI(MJLD MODU {U američko državlianstyo UB a3aVO VOJ IMUTNJ VILU} n{ysiyaı Jevreja hot Sobihor, slu/io jein Maj danka kampa zgobuku Ns“ n IRAJIN||IMA
A,
~” •
Za važnu ulogu u ovoj mreži sumnjičen je legendarni nemački komandant specijalnih snaga, pukovnik SS Oto Skorzeni, ali ti navodi nikada nisu dokazani. E
U Argentini je u ovoj grupi aktivno učestvovao Hans Ulrih Rudel, a veruje se da je jedan od najtraženijih nacista današnjice Alois Bruner u Siriju pobegao upravo ovim kanalom. Prema navodima Centra „Simon Vizental“, Odesa je formirana još 1946. godine, ali prema izjavama brojnih
Lentar Nion Vizental }aakrenue je akciju Poslednja šansa arokviru koje je načinjena lisa od deset najtrazenijih nacista kojtse j0ss uvek: nalaze 1 bekstvu
/a ziočine iz, [)i606 svelskoo
()licir gaackysko policije. HIKWJNIM) JIMI NJ NANU| [DUNIVIWPANIJVAJJIHU | MOV JAJA DAR POI LUNVNIRNJU VOLEO TUIJ UKUJU njeca, koga jeartoku, /Wil [DI
Cemtar Simoz Vizental: ODESSA je form:iyzanza još
1946. godime
bivših esesovaca, ova organizacija nikada nije funkionisala kao jedinstveno udruženje, nego kao mreža u koju su bili uključeni i agenti CIA i
Dai MIdrijjbiy aiu kMMl polkij n NayOnykaj | Havddskoj, Terei | DV AI BTMIV |I | |} DOVOD TV AJ |
OJAMNNVA RT DODAT TAJO UI OMUJIAVOJ AO JM IHT O O 0 ||
vlade brojnih zemalja Latin-
Britanski istoričar Gita Serenije još 1974. godine pisao da ovi pacovski kanali zapravo nikada nisu ni postojali, pozivajući se na izjavu komandanta logora Treblinka Franca Štangla. Sereni je naveo da su nacisti uspevali da prebegnu u inostranstvo više zahvaljuju-
l.april l.april I.april l.april I.apriL I.april 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 275 285 246 236 221 216 108 25 21 26 24 17 67 194 190 255 255 |B, 13 350 450 365 333 305 13 35 46 28 20 30 2 l 1 l 0 (0 2 l 2 2 2 1 a efi i i 88 3 Direktor Centra 0 0 8 a % 0 Simon Vizental X 3 3 1 1 ] FfraimZurof 0 0 0 0 0 0 1 PA i} | Ž 1 s: č 5 22 0 e a 4 7 a .K ske Amerike. 0 0 1 2 0 0 _ 0 +() | 2 Ž i = 0 0 0 l 0 0 Šš () 0 (0) 1 () 1 = 0 0 0 0 3 3 E 0 0) 0 0 1 0 So 0 0 0 0 0 ] ii () () () 0 (0 1 “9 0 0 0 0 0 1 5 492 940 1,252 1,130 1,019 608 is
IRUM JU JJ UI OMUVUT M
OJO OJ AI DOO VMYILJIUI DOJIM ROTE. PVOPAV/ TI OVIVNMI
DVI (OJO VATIDMJ
ći haosu nakon rata i nesposobnosti posrednika, Vatikana i Crvenog krsta da prepoznaju ratne zločince, nego zahvaljujući postojanju navodnih pacovskih kanala.
On smatra da je vatikanski zvaničnik biskup Alois Hudal, koji nije bio pripadnik55, direktno omogućavao načistima da preko Italije prebeg-
~ Li ||. i: a
Srbija
rojica koia od srpske pravde beže već 60 đodina
Srbija učinila sve da dođe do zločinaca, prepreka je nevoljnost zemalja a kojima žive da i} ISJDOrICe
sta koje Srbija potražuje. Pošto se u SAD
okonča procedura za oduzimanje državljanstva, vlasti Srbije uputiće zahtev za izručenje Egnera, rekao je „Borbi“ portparol Tužilaštva za ratne zločine Bruno Vekarić, jer je Srbiji stalo da pred sudom u Beogradu „odgovara za krivična dela i ratni zločin protiv civila koji mu se stavljaju na teret kako bi se pokazalo da ratni zločin ne zastareva“.
„Postoji još nekoliko preživelih ratnih zločinaca i dobra je poruka za ceo svet kada Srbija traga za trojicom od njih - mislim na (Šandora) Kepira, (Milivoja) Ašnera i Egnera“,
P:: Egner jedan je od trojice bivših naci-
Peter Esgner
dodao je Vekarić.
Vekarić je „apsolutno“ uveren da će Egner morati da se suoči sa pravdom u Beogradu.
„Problem jesu njegove godine i procedure izručenja koje su uvek spore i komplikovane. U trenutku kada postane čovek bez državljanstva, apsolutno nema razloga da ne bude izručen Srbiji“, rekao je Vekarić.
Protiv drugog navodnog ratnog zločinca kojeg Srbija potražuje, nekadašnjeg ustaškog šefa policije u Slavonskoj Požegi Milivoja Ašnera, srpsko Veće za ratne zločine pokrenulo je #ahtev za sprovođenje istrage početkom oktebra 2008. godine.
Treći je Šandor Kepiro, pripadnik mađarske žandarmerije i jedan od organizatora novosadske racije 1942. godine, koji danas mirno živi u Budimpešti i to, ironije li, nedaleko od jedne sinagoge.
Bruno Vekarić