Borba, 30. 04. 2009., S. 35

borba

Četvrtak - nedelja, 30. april - 3. maj 2009.

Prvi put u posleralnom Beogradu

Proslava Prvog maja 1945. godine počela je još 27. aprila u IV rejonu u Beogradu svečanom priredbom u bioskopu „Avala“. Slavilo se po ustanovama, bankama, školama... Jedinstveni sindikat objavio je prigodnu publikaciju „Velika“ s fotografijama Josipa Broza Tita, Marksa, Engelsa, Lenjina, Staljina, Dimitrija Tucovića, Dušana Popovića i nekoliko boraca narodnog ustanka. Novinski naslovi su označavali Prvi maj kao državni praznik.

List „Politika“ je na naslovnoj strani imao tekst dr Blagoja Neškovića „Danas se u slobodnoj zemlji proslavlja Prvi maj, dan smotre borbenih snaga trudbenika, grada i sela“, komentar uredništva pod nazivom „Naš Prvi maj“, tekst Cedomira Minderovića „Maj 1943 - fragmenti iz Pete ofanzive“ i izveštaj s prvomajske proslave u Narodnom pozorištu. Centralna manifestacija proslave u Beogradu bila je povorka kojase od Slavije kretala ka Kalemegdanu. Ispred tribina na Terazijama defilovala je vojska, pioniri, omladinci, sindikati, AFZ, građani i seljaci.

U rejonima je priređivano opštenarodno veselje, pucala je artiljerija, letela avijacija.

Na igralištu Jugoslavije priređenaje fiskulturna priredba. Posle 18 sati održane su svečane aka-

demije. Pored tribine na kojoj se nalazio maršal Tito prošlo je 250.000 učesnika.

Manifestacije povodom Prvog maja održane su u svim većim mestima Srbije.

Obućari ispred „Radničke kasine 1803. 9odine

Srpski radnici su Međunarodni praznik rada, Prvi maj, prvi put proslavili za vreme vladavine Aleksandra Karađorđevića, 1893. godine. Beogradski obućari okićeni crvenim karanfilima okupili su se ispred kafane „Radnička kasina“, koja se u to vreme nalazila na uglu Makedonske i Dečanske ulice i važila je za jedno od poznatijih sastajališta napredenih snaga u prestonici.

Prema zapisima, „Kasina“ je bila krcata ljudima. Crvenele su se trake s parolom „Proleteri svih zemalja, ujedinite se“. Uz zvuke „Marseljeze“ pred kafanom se postrojila povorka, a ubrzo i kordon žandarma. Na njihove pretnje većina radnika se razišla, jedino se oglušilo 17 obućara. Okruženi žandarmima, odlučni obućari su uspeli da stignu do Topčidera, da se počaste parčetom hleba i vodom i saslušaju govor Vase Pelagića, koji je radnike uveravao da do ostvarenja svojih prava mogu stići samo ukoliko budu jedinstveni i solidarni.

vropska konfederacija siFE ndikata (ETUC) je od sa-

mog početka snažno podržavala ideju da se globalni svet sindikata promeni nabolje ida se prevaziđu kontraproduktivne podele. ETUC već više od 20 godina zastupa ono što će

predstavljati nova Internacio- ·

nala: pluralizam i ujedinjenje putem ujedinjavanja svih reprezentativnih i demokratskih

konfederacija sindikata u Evropi, koji potiču iz svih porodica međunarodnih sindikata. Vreme je pokazalo da jedinstvo i različitost, pluralizam i zajedničko delovanje nisu jedni drugima suprotstavljeni, već komplementarni i da obezbeđuju dinamičke vrednosti koje su neophodne u cilju razvoja snažnih strategija i delotvornih akcija.

ETUC će nastaviti da postoji

pluralizam i ujedinjenje

u svom dosadašnjem svojstvu kao jedini predstavnik radničkih organizacija pred Evropskom unijom i njenom politikom. Pridružnice ETUC mogu, ali ne moraju da se pridruže novoj Internacionali. Skoro sve će to i učiniti. ETUC će zadržati svoj suverenitet i nastaviti da deluje u kontekstu procesa evropskih integracija, a zadržaće i svoje pravo da odlučuje o budućim pridruživanjima sindikata iz zemalja koje su ili koje će postati članice EU. Pridruživanje neće biti automatsko. Clanstvo u novoj Internacionali nije automatsko, i ne predstavlja ulaznicu za ETUC.

Jugoistočna Evropa predstavlja deo procesa evropskih integracija. Na žalost, u većini zemalja jugoistočne Evrope sindikalna scena je veoma nekonsolidovana i nejasna. U Hrvatskoj i Makedoniji su na vidiku nove podele. U BiH napredak je usporen. Situacija u Srbiji i Crnoj Gori je složena i kontradiktorna. Ovi problemi se moraju rešiti. To mogu postići samo sindikati. Nova Internacionala može da predstavlja snažnu podršku u rešavanju ovih postojećih problema, zapisao je svojevremeno Džon Monks, generalni sekretar Evropske konfederacije sindikata.