Čovjek

с

озјесато рокуагепозе ! =уоји 1 ан, је spoznajemo zlo. Kad bismo nutarnje stajali na razini poroka, kad prirodno ne bi bilo svijetla u nama, po kojemu vidno zapažamo razliku između dobra i zla, onda ta Zamjetba ne bi nikako bila moguća. Pošto se savijest i osjećanja u nama bune protiv svoje i tuđe opačine, čak i u najokorijelijem zlikovcu, jasno je da je negdje u dubinama duše ćudoredna bit na mnogo višem stupnju razvoja, nego li naša djela u Životu. Taj nesklad između svijefa u паma i onoga izvan nas, nesklad između savijesti i načina života рођесе цејаупоте odatle, što smo u pohlepi za fizičkim tuži ćima i u gramzljivosti za spoljašnjim dobrima zanemarili probuđivanja nutarnjih sila i snaga, što drijemaju u našoj duševnosti. Sve nam je bilo. priječe od čovjeka, njegova morala i njegova duha. Šta više posvuda oko debla Жуоја sijali smo samo korov strasti i taj nas eto sve više guši, te priječi duhu da se pokaže и зуоjoj prirodnoj ljepoti i snazi.

Da ostranimo zlo iz naše sredine, pa kao pojedinci i narod stvaramo djela lju-