Čovjek

он

ski narod odluči da se poubijaju svi odrasli i žensko i muško bez izuzetka. Baš u vrijeme najvećeg cvata vanjske kulture, atenski je narod bio etički tako opao, da se je moglo podmititi i vođe i masu i uprav- mike i suce. Filip makedonski s pravom je običavao kazati za Grčku, da nema tako otpornih vrata, koje ne bi zlatni ključ otvorio. Sokrat, taj veliki mudrac, dobro je uvidio da će Atena propasti i pored najvećem bogatstva i blaga i kraj najveličanstvenije kulture, a to zbog nedostatka moralne izgradnje čovjekove. I kad je on svoje veliku dušu i svoj veleum posvetio uzgoju srca i duše atenskih građana, Atenjani ga osudiše na smrt. Život i smrt Sokratova najbolje nam svjedoče kako je duševnost i etičnost grčkog naroda stajala na niskom stupnju. U takovim prilikama nije čudo da je filozof Diogen u po bijela dana išao sa gorućom svijećom u ruci ulicama Atene, a kad ga upitaše što traži, odgovori: 77Gqгт. соорјека !

Eto što je doprinijelo propasti grčkoga naroda! 'Kraj velebnih građevina, velikih književnih i filozofskih djela i najdotjera-