Čovjek

= 44 =

(атјев зуџеја, јер зато onda, ako fi po• stoji ljepota i ljubav, velike misli i veliki ideati, onda sve to postoji za čovjeka kao najveća stvarnost; sve se to nužno odraZuje i u spoljašnje svijetu. Sve je fo uostalom odveć jasno pomislimo li da stvarni život nije izvan čovjeka, nego u čovjeku, pa graditi sretniji život, život ljepši i snaž. niji ne može se drugčije nego tako da se počme graditi na izvoru živofa, u srcu i duši čovjeka. Samo nutarnja kultura vodi k-pravoj sreći. Spoljašnja istom onda, kada je nutarnja kultura jaka i razvijena, može da doprinese općoj blagoti. Sama o sebi, bez nutarnjegz osnova u srcu čovjekovu i ljepote u njegovu duhu, spoljašnja kultura ne može, niti je izda mogla, da sazida društvenu sreću.

Sva ona socijalna i politička zla, koja su danas poput polipa zahvatili narode i države i rastočuju im život i snagu, роtječu u glavnom iz nedosfafka nutarnje kulture. Nije samo nužda čovjekova Као jedinice, već je to skrajna nužda i državna i narodna da jednom shvatimo, kako je duh izvor i vrelo svega, pa želimo li više