Čovjek

И

pitanje: kuda sve ovo vodi? Mi velitno da ljubimo narod, naciju, svoju državu, a da li mi radimo na izgradnji ljepše i stetnije budućnosti države i naroda? Ako je istina da su narodi u povijesti bili najjači kad su bili naimoralniji, i da su Grci i Rimljani propali u času najvećeg bogatstva, čim se naime uskolebao moral građana; ako je istina, što nam kazuju geniji svijeta, da je država moćna i napredna samo onda, kad su državljani snažni i Rkrijeposni; ako je istina da mi frpimo i stfadamo zbog tiedostatka ćudorednih i građanskih vrlina, onda je jasno svakome da mi danas, zanemarivanjem prosvjete i moralnog uzgajanja, ne idemo pravcem državne budućnosti, snage i ugleda. Da su ovi pojmovi, koji se upiru o povijest, o narodna iskustva i naučna djela, nejasni i nedostupni neuku čovjeku — ni pola jada. Ali je zaista odveć čudno, da i mjerodavni činioci, koji bi o prosvjeti i valjenom uzgoju trebali imati jasne poglede, često puta koče moralno-uzgojni razvitak društva. To je najjasniji dokaz, da važnost moralnog и2 goja po narod i državu nije poznata ni