Gledišta

dr miloš samardžija

METODOLOŠKE I DRUŠTVENE OSNOVE TEORIJE RASPODELE DOHOTKA*

Diskusija o opštim osnovama našeg privrednog sistema postala je vrlo intenzivna u periodu posle 1965. godine. Ekonomska reforma i jasno određen kurs na bržu izgradnju i razvijanje samoupravnih oblika upravljanja privrednim životom zaoštrili su idejnu stranu procesa pomerajući pri tom težište diskusije sa pitanja o socijaiističkom karakteru samoupravnih odnosa na pitanje o oblicima samoupravnih socijalističkih odnosa i tempu njihove izgradnje. Ovo pomeranje težišta diskusije o našim privrednim odnosima nije značilo i odgovarajuću promenu u strukturi opštih idejnih stavova i strujanja u našoj ekonomskoj misli. Ona je i dalje ostala heterogena s obzirom na osnovne koncepcije i metodološke prilaze. Ova heterogenost nije karakteristična samo za ekonomsku misao u celini, već se može naći i u koncepcijama i stavovima pojedinih ekonomista i ispoljava se ne retko kao posebna manifestacija eklektičkog mišIjenja (konkretno, marksistički i marginalistički prilaz u teorijskoj interpretaciji odnosa u oblasti vrednosti i cena). U ovakvoj idejnoj atmosferi neophodno je pokušati da se da kritička ocena onog što je postignuto u pojedinim oblastima ekonomsko-teorijskog mišljenja. Zadatak nije lak, ali se mora obaviti ako se želi pripremiti osnova za otvaranje stručne diskusije na višem nivou. Ako sam pravilno shvatio osnovnu intenciju dra Cernea, on se prihvatio tog posla u svom članku „Pokušaj ekonomsko-logičkog testiranja sedam hipoteza iz teorije dohotka", objavljenom u „Ekonomskoj reviji" (br. 1, 1967.) On je dobro izvršio selekciju korapleksa čije tretiranje može doprineti ne samo razvoju ekonomske misli već i razvoju našeg privrednog sistema

*; Dr France Cerne, Pokušaj ekonomsko-logičkog testiranja sedam hipoteza iz teorije dohotka, „Gledišta”, oktobar, 1967, str. 1305 —1326.

124