Gledišta

kao „visoko ekonomski racionalnog" sistema privređivanja. lako izgradnja našeg društva kao samoupravne zajednice ne zahvata dug period, ona je prošla nekoliko etapa u kojima su se sa izuzetnim tempom ostvarivale promene u privrednom životu, kao i na celom frontu društvenih odnosa. U celom periodu problemi raspodele društvenog proizvoda su se nalazili na prvom planu praktičnog i teorijskog interesovanja. Promene u oblicima i metodima raspodele posebno su se reljefno manifestovale, što je dovelo do intenzivne diskusije u kojoj se progresivna teorijska misao nalazila pred izuzetno teškim zadatkom tražeći naučno rešenje u složenoj idejnoj atmosferi i izuzetno dinamičnoj društvenoj stvamosti. Ceme je pravilno ocenio potrebu da se da kritička analiza opštih stavova i ideja u oblasti raspodele. On je preduzeo taj posao ograničavajući se, kako sam ističe, na „ekonomsko-logičku verifikaciju" tih ideja koje je grupisao oko sedam „ekonomskih hipoteza" u teoriji raspodele dohotka. U isto vreme, svestan težine zadatka kojeg se prihvatio, on je svoj doprinos oprezno nazvao „pokušajem" i uputio je poziv ekonomistima na „svestranu stmčnu diskusiju", shvatajući sasvim opravdano da dalji razvoj ekonomskog mišljenja u ovoj oblasti zahteva kolektivne misaone napore. Redakcija „Gledišta" je dobro ocenila ne samo osnovne intencije, već i značaj Cemeovog doprinosa i objavila ga je u prevodu sa slovenačkog jezika u svom oktobarskom broju, čineći ga tako dostupnim širokom kragu čitalaca. Upravo zato što veoma cenim napore dra Cemea i što sam svestan da u ovoj kompleksnoj problematici treba započeti stračnu diskusiju, ja sam prihvatio njegov poziv. 1. METODOLOŠKA OSNOVA TEORIJE RASPODELE DOHOTKA U uvodnom delu svog članka Čeme je istakao da će se ograničiti na „ekonomsko-logičko testiranje" nekih ideja koje se mogu naći u našoj teoriji raspodele dohotka kao opšteprihvaćene iako nisu, kako se to u članku konstatuje, „prema datim definicijama ni dovoljno produbljene ni dovoljno logičfci i prafctiofci verifiicirane kao ideje o tipdčnim, reprezentativnim stvamim odnosima u našoj privredi". Metod istraživanja je ovde jasno određen, on je 1 o g i č k i (pretpostavljam ovaj termin) i na osnovu njega će se opšte ideje ,podrobnije" i ~sa svih strana" testirati. Kao što Ceme ističe, ovo logičko testiranje opštih ideja iz teorije raspodele dohotka je „neka vrsta njihovog proveravanja i isticanja protivteza" s tim da se „empirijsko testiranje" ostavlja izvan izlaganja u okviru ovog članka (vid. napomenu na str. 1305). U ovakvom definisanju metoda izlaganja i istraživanja sadržano je jedno ograničenje koje ukazuje na naćelnu nemogućnost da se postigne ono što je Ceme sebi stavio u zadatak, tj. da se podrobnije i svestranije ispitaju opšte ideje iz teorije raspodele dohotka. Naime, po definiciji, treba da te ideje

125

METODOLOŠKE I DRUŠTVENE OSNOVE TEORIJE RASPODELE DOHOTKA