Gledišta

zavisi od stvaranja i uovršćivanja priisladnog ekonomskog mehanizma koji bi povezivao naučne institute i preduzeća (podvukao L. G.). Nedostatak takvog mehanizma, nedovoljno razvijeni oblici privrednog računa u primenjenim naučnim istraživanjima ozbiljno otežavaju primenu rezultata nauke u proizvodnji." I dalje: „Zaslužuju izvesnu pažnju neka veoma uslovna poređenja sa SAD. Prema podacima o popisu stanovništva 1960. godine, u SAD je 56,6% naučnih radnika bilo zaposleno neposredno u industrijskim preduzećima ili u sistemu industrijskih prodzvodno-prvirednih organizacija (korporacija), koje čine jedinstven privredni kompleks sa preduzećima. Ovome treba dodati i to da mnogi drugi naučni instituti u SAD (na primer pri visokim školama) takođe sistematski sarađuju sa preduzećima na ugovorenoj osnovi. U SSSR-u, prema popisu stanovništva na kraju 1959. godine u industrijskim preduzećima je neposredno radilo 1,7% naučnih radnika. Pri tome treba imati u vidu da su kod nas granski naučnl instituti, po pravilu, koncentrisani u krilu upravnih organa, pri još slaboj razvijenosti veza instituta sa preduzećima na ekonomskoj osnovi. B ) Iz navedenog mišljenja nedvosmisleno proizlazi da glavni problem nauke u SSSR-u ne leži u obimu i kvalitetu naučnih dostignuća, već u nedovoljnoj integraciji nauke i privrede, u neposrednoj društvenoj i ekonomskoj funkcionalnosti istraživanja, a naročito u brzom prenošenju naučnih dostignuća u proizvodnju. Otuda logično proizlazi zahtev za izmenom postojećih odnosa između nauke i privrede. Iz perspektive SSSR-a, gde nauka i privreda čine dve odvojene sfere, uspostavljanje ekonomskih odnosa na ugovorenoj osnovi je važan korak ka integraciji, ali ne predstavlja i samu integraciju u pimom smislu te reči. Istraživanje kao posebna funkcija u preduzeću, što ništa drugo ne znači nego konstituisanje jednog aktera u istraživanju koji sada nedostaje, biće sledeći i neizbežan korak ka integracdji nauke i privrede. AKTERI ISTRAŽIVANJA U SFRJ Prethodna razmatranja o akterima istraživanja i finansiranja trebalo je da daju objektivne kriterijume za ispitivanje organizacije naučnog rada u SFRJ, koja ispoljava značajne osobenosti u poređenju sa socijalističkim i kapitalističkim zemljama. Našu posebnu pažnju privlači jedna sličnost sa socijalističkim zemljama, naime, da se privreda ne pojavIjuje kao neposredni istraživač. Sličnost na jednoj važnoj tačkd dndioira da je reč o pojavi sa istim i rezistentnim uzročnikom, koji je uspešno odolevao organizacionom razumu nauke. Razjašnjenje ove jrnjave je od najvećeg značaja za sadašnju i buduću sudbinu nauke u socijalizmu. Dublje korene ove pojave treba tražiti u odsustvu pravih, na ekonomskim osnovama zasnovanih integracionih procesa. Pre-

®) A. FaTOBCiKHH, „DKOHOMnnecKaa nayKa k HOKoropHe npo-6aomh reziHmieoKora nporpecca”, „Bonpocbi DKOtHOMniKTi”, sp. 12, 1965 c T p. 18 n 19.

15

INTEGRACIONI PROCESI U PRIVREDI I ISTRAŽIVACKI RAD