Gledišta

vazilazi okvire naše teme ispitivanje kako i zašto se to dogodilo da zemlje koje su podruštvljavanjem sredstava za proizvodnju dobile neslućene mogućnosti koncentracije i koje se inspirišu marksističkom teorijom ndsu uspele da u praksi iznađu adekvatne oblike koncentracije sredstava akumulacije i proizvodnje. 9 ) Ovaj paradoks i evidentna činjendca da u obe poznate varijante socijalizma postoje samo dva subjekta sa realnim funkcijama u privredi (politički centar i preduzeće) navode na zaključak da osnovne teškoće funkcionisanja privrede, ekonomskog rasta i razvoja samoupravne demokratije nastaju iz razloga što se nije konstituisao i treći intermedijami subjekt, na osnovama granske i međugranske integracije. Mnogobrojnim posledicama koje su proizišle iz odsustva integracionih orgamzama ovom prilikom treba dodati i odsustv j o istraživanja u privredi. Tvrdnja da je koncentracija proizvodnje zanemarena može izgledati neoprezna, pa čak d netačna, ako se zna da su se socijalističke zemlje orijentisale na izgradnju velikih preduzeća i da značajan deo proizvodnje pokrivaju krupne jedinice. Problem upravo i leži u tome što koncept koncentracije nije prevazišao fizičke okvire preduzeća i što se skoro isključivo ekonomski rezonuje u kategorijama preduzeća. Težnja da se koncentracija rešava u tim okvirima imala je ponekad patološke posledice na ekonomskom planu, kao što je slučaj sa poznatim fenomenom gigantomamje. Ma koliko preduzeće bilo veliko njegov domet koncentracije je komparativno manji nego ipotencij alni domet integracije više preduzeća. Za predmet našeg razmatranja je od najveće važnosti što integracija, na jednoj strani, stvara sredstva koja se mogu izdvojiti za istraživanje, a na drugoj strani kreira uslove za efikasnu primenu naučnih rezultata. Ništa manje nije značajna ni činjenica što nove dimenzije koncentracije imaju za posledrcu agregiranje funkcija proizvodnje, prodaje, finansiranja, nabavke sirovina, kao d osnivanje fmikcije istraživanja. U tom smislu je izostala koncentracija sredstava i proizvodnje u socijalizmu i iz toga razloga se nisu razvile istraživačke funkcije u privredi. Da su integracioni procesi u samoj privređi presudan faktor u stvaranju takvih uslova pokazuje i jugoslovensko iskustvo. Odsustvo integracionih procesa dalo je malo prostora za istraživački rad. Ovaj prostor je utoliko uži što je stepen koncentracije u okvirima fizičke Ijušture preduzeća relativno nizak. Kategorija velikih preduzeća, koja su, eventualno, mogla zasnovati istraživanje, ima relativno značenje, kako zbog njihovog nedovoljnog broja, tako i usled strukture jedne male i nedovoljno razvijene privrede, iz čije perspektive izgledaju veća nego što su to po objekti\mim merilima. Istina, ograničen broj ovih preduzeča osnovao je laboratorije za istraživanje i eksperimentisanje, i taj početak ne treba potcenjivati ma koliko po svom obimu bio skroman.

B ) Lenjin je bio jedan od malobrojnih marksista koji je izvrsno poimao značaj adekvatnih oblika koncentracije. Njegov afinitet prema trustovima je dobro poznat. Posle mnogih traženja i lutanja izgleda da Lenjinove ideje postaju ponovo aktuelne.

16

DR KOSTA MIHAILOVIC