Gledišta

su prema svojinskom monopolu, posebni interesi se mogu saučeljavati i, eventualno, poravnavati u daljem procesu samouprav] janja (ako nosioci manje uvaženih interesa imaju dovoljno društvene moći u institucijama samoupravljanja), a verovatno je da će se sukobljavati i izvan samoupravnih institucija (pored ostaiog, i u štrajkovima). Institucionalizacija štrajkova kao metoda zastupanja i poravnavanja suprotstavljenih interesa bila bi, prema tome, samo do p un a sistemu selekcije i hijerarhizacije interesa u procesu odlučivanja koji odgovara prirodi svojinskog monopola. Kapitalističko upravljanje razvilo je sebi svojstven sistem odlučivanja, gde se profit javlja kao svodni i univerzalni kriterijum koji predstavlja i zadovoljava sve ciljeve takvog upravljanja, Takav način odlučivanja poistovećuje sesa racionalnim odlučivanjem, pa u tom horizontu mišljenja izgleda da samoupravno odlučivanje koje bi se rukovodilo interesima radnika kao kriterijumom ne bi moglo da bude racionalno, ne bi moglo da osigura materijalni razvitak i da se saglasi sa proizvodnjom vrednosti. Možda se tim mišljenjem rukovode i zastupnici revizije sistema radničkog samoupravljanja, koji predlažu emancipaciju operacionalnog tehnološkog i privrednog odlučivanja od radničkih organa, kojima bi übuduće preostalo samo opšte ekonomsko-političko usmeravanje i potvrđivanje odluka koje samostalno donose profesionalni upravljački organi. Napomenimo, uzgred, da bi takvoj reviziji odgovarala i institucionalizacija štrajkova, jer bi oba rešenja značiia priznavanje i održavanje svojinskih suprotnosti. To stanovište može se osporiti samo dokazima da ostvarivanje i ujedinjavanje interesa radnika u procesu samoupravnog odlučivanja može imati racionalan karakter i sa stanovišta razvijanja i aktiviranja proizvodnih snaga, materijalnog napretka i proizvodnje vrednosti orijentisane prema zadovoljavanju potreba radnika. U tom smislu pruža argumentaciju i analiza sadašnjih radničkih štrajkova. UKIDANJE SVOJINSKIH ANTAGONIZAMA I OPŠTI NAPREDAK DRUSTVENE PROIZVODNJE U SVETLOSTI RADNIČKIH STRAJKOVA Zastupamo tezu da uzrok štrajkova i drugih socijalnih sukoba u radnim organizacijama treba tražiti u suprotnosti između svojinskog monopola i rada, a da su konflikti među radnicima samo izvedeni oblik osnovnog svojinskog antagonizma. Time ne tvrdimo da su suprotnosti među radnicima izmišljene;

41

DVA PRILAZA PROTESTNIM OBUSTAVAMA RADA (ŠTRAJKOVIMA)