Gledišta

konkurs samo praktično predstavlja javni poziv svakom zainteresovanom licu da učestvuje sa svojim uslovima u procesu odbira kandidata za popunu upražnjenog radnog mesta. Sigumost za svako treće lice da će objektivnost konkursa biti obezbeđena zagarantovana je opštim i posebnim pretpostavkama koje su određene još pre raspisivanja konkursa. Međutim, u prvom slučaju (autonomno određivanje uslova konkursa) ta mogućnost je svedena na mnogo manju meru. Prava trećih lica da učestvuju u konkursu u sklopu jednakih uslova obično su uskraćena u korist kandidata koji se već naiazi u preduzeću. Primeri podešavanja konkursnih uslova prema, recimo, direktora koji se već nalazi u preduzeću dobro su poznati našoj javnosti. Stoga konkursno pravo mora pronaći pogodne kompleksne i adekvatne pravne kategorije, uslove i pretpostavke koji će obezbediti da propozicije konkursa budu „bezlične”. Autonomno pravo svakog radnog kolektiva može biti priznato samo pod uslovima koji su u skladu sa javnim poretkom. Samoupravljanje u jednom kolektivu pravno ne može značiti privilegiju za lica koja se nalaze u radnoj organizaciji, već mogućnost za svakog građanina da pod jednakim uslovima ostane ili postane član tog kolektiva. Prema tome, samoupravljanje ne može značiti zatvaranje vrata trećim licima izvan kolektiva. Takvo shvatanje samoupravljanja mora doći u sukob sa odredbama konkursnog prava čija je misija u ovom slučaju usmerena u pravcu sprečavanja zloupotrebe u sistemu samoupravljanja ili, tačnije rečeno, korišćenja tog sistema suprotno interesima radnog kolektiva. A stara je istina da se u određenim slučajevima pravne norme pojavljuju i kao sredstvo presije na subjekte prava koji ne žele da postupaju u skladu sa svojim interesima. Već je Ž. Ž. Ruso govorio da čovek mora biti prisiljen da bude slobodan ako se tim političkim pravom ne želi da koristi. Neke naše zakonske odredbe nalagale su poljoprivrednicima da obrađuju svoje njive na način koji im omogućava najbolje prinose, a time i zaradu (zaštita njihovih interesa od sopstvenih postupaka). Na isti način konkursno pravo mora pronaći odgovarajuća pravna sredstva koja će preduzeća obavezivati da postupaju onako kako to njihovi naiboIji interesi nalažu. Verajemo da tada nećemo imati pojavu da polupismeni Ijudi potiskuju visokostručne kadrove samo zato jer preduzeća podešavaju uslove konkursa prema svojim Ijudima, koristeći se svojim autonomnim pravom koje u ovom slučaju proizlazi iz njihovog pogrešno shvaćenog sistema samoupravljanja. 5. Na nekim fakultetima postoji praksa prilikom izbora nastavnika ili saradnika po kojoj se nastavniku, od-

52

ĐR MIHAILO MITIČ