Gledišta

prava, ono može biti samo izabrano kao da prvi put stupa na to radno mesto. Dmgim rečima, ovo se lice pravno izjednačava sa svakom drugom osobom koja je na tom konkursu mogla uspeti i stupiti prvi put na to radno mesto. Stoga, insistiranje na „reizboru" u samom konkursu znači da je kandidat izabran još i pre samog raspisivanja konkursa. Na ovaj način konkursna prava trećih lica su negirana a konkurs kao institucija konkursnog prava pretvara se u svoju suprotnost. Sasvim je razumljivo da se konkurs sa svojim zahtevima ne može obraćati određenom licu. Konkurs se ne može raspisati samo za jedno lice iako u konkursu može učestvovati samo jedna osoba pošto bi to bilo staro dekretsko postavljanje kroz savremenu modernu formu. Treba, stoga, istaći da je smisao konkursa opravdan samo onda ako je njegova personalna anonimnost, otvorenost u učešću i odvojenost fakata od ličnosti potpuno obezbeđena. 3. Kao varijanta prethodnog slučaja, i na fakultetima i višim školama često se praktikuje raspisivanje konkursa za određeno zvanje. To se najčešće događa nakon isteka docentskog staža i stava katedre da docent ispunjava uslove za napredovanje u više zvanje: vanredni profesor. Tada se raspisuje konkurs za položaj vanrednog profesora iz predmeta na kome je dotadašnji docent držao nastavu. Praktično, i u ovom slučaju raspisuje se konkurs za određenu osobu. Sva lica koja imaju uslova da konkurišu za zvanje redovnog profesora isključena su ograničenjem koje je konkursom dato. Stoga bi se, po našem mišljenju, ovakav konkurs, kao i prethodni mogao sudskim putem (a to bi trebalo izričito i predvideti) proglasiti ništavim. To rezultira iz zaključka koji smo u prethodnom slučaju sa reizborom dali, naime, da je raspisivanje konkursa opravdano samo onda ako njegove propozicije omogućavaju svakom građaninu koji smatra da ispunjava uslove konkursa da učestvuje u popuni upražnjenog radnog mesta pod jednakim uslovima. Pri tom radno mesto treba da dobije onaj kandidat koji ima najbolje uslove za najviše zvanje ako takva zvanja za to radno mesto postoje. Na ovaj način razbija se zatvorenost jedne radne organizacije i ostvaruje princip da najbolji pojedinac (a to znači osoba koja ispunjava uslove za najviše zvanje) zauzme najodgovomije mesto. A to je, kao što smo videli, cilj svakog konkursa. 4. Prema postojećim propisima, propozicije konkursa određuju se na dva načina: autonomnim pravom radne organizacije i zakonskim odredbama (internim i eksternim normama). U drugom slučaju, uslovi konkursa unapred su određeni zakonom, te

51

KONKmSNO PRAVO