Gledišta

materijalno), ni u prirodi (jer u njoj nema ničeg duhovnog), ni u mašini, ni u alatljici (jer je u njima možda otelotvorena jedna Ijudska svrha, ali ne i sam ijudski duh)." 19 ) Time je Focht odredio umetnost u celokupnom poretku duhovnih i prirodnih tvorevina. Ona je dobila tako kosmološko određenje. Pogrešno bi bilo da je estetičar i filozof, u povlačenju krajnjih konsekvencija o fenomenu moderne umetnosti, držao na umu misao o ma kakvoj vrednosnoj razlici između moderne i klasične umetnosti. „Tako i pojam moderne umetnosti ne smemo u celini vrednovati i u celini proglasiti boljom ili gorom od klasične. Badi se uvek samo o pojedincima, a oni su u svakom vremenu bili bolji ili gori od svojih savremenika. Zato ja i pojam besprechnetnog slikarstva ne bih a priori u umetničkom pogledu ocenjivao" 20 ). Sve to što je rečeno u ovom delu koje je u našoj javnosti prošlo gotovo „nezapaženo” uz napore koje na ovom području danas čine Milan Damjanović i drugi, ozbiljno preti da ugrozi, i ne samo kod nas, sve one pokušaje zasnivanja marksističke estetike koji se bore da izbegnu svaki mogući savez sa filozofijom. Da li ovo delo znači bitno novu koncepciju marksističke estetike na osnovi dubljih Marxovih antropoloških i ontoloških stavova izvedenih iz jednog aktivističkog gledanja na svet i umetnost? Ne dezavuiše h ono na implicitan način projekte onih estetičara koji su u perspektivi teorije odraza, ma u kojoj meri dijalektizirane, videli mogućnost zasnivanja estetike? Doduše, između Focta i Lukacsa na čiji projekat prevashodno mislimo ima sličnosti. U ovom Fochtovom konceptu marksističke estetike, kao u onom koji je Lukacs prezentirao, zapažamo da su fundamentalni estetički principi izvedeni sa područja proučavanja jedne umetnosti; u Fochta je to likovna umetnost, u Lukacsa: literatura. Međutim, lako se da zaključiti da stavovi Lukacseve estetike retko pogađaju, osim i (to na uzanora području) literature, druge umetnosti. Rezultati Fochtovog estetičkog istraživanja važe za svet umetnosti u celini, a sama po sebi njegova teorija jeste i dovoljno naučni i bitno revolucionarna i marksistička.

19) Focht, isto delo, str. 95. 20) Focht, isto delo. str. 107.

292

SRETEhi PETHOVIć