Gledišta

stiže viši stepen racionalnosti privređivanja, ali se ona ne može prikazivati kao nova organizacija samoupravnih socijalističkih odnosa, u kojima više nema suprotnosti i sukoba interesa nzmeđu radnika i radne organizacije. Osnova za ovakvo društveno i klasno diferenciranje i, prema tome, za deformisanje socijalistićkih društvenih odnosa može se lako Uočiti u merama za unapređenje sistema raspodele dohotka koje Ceme predlaže. Polaznu tačku predstavljaju procesi sve većeg diferenciranja ekonomskog položaja pojedinaca pri čemu se kao osnova ne javljaju samo razlike u „radnom doprinosu” ili, tačnije, u dmštvenoj proceni tog radnog doprinosa, već u sve većoj meri razlike u dohocima zasnovanim na svojini sredstava za proizvodnju. U analizi uzroka koji dovode do stvaranja ekstradohotka Ceme je pokazao da se razlike u ekonomskom položaju radnih organizacija, pa i proizvođača u njima, ne zasnivaju samo na višoj produktivnosti njihovog rada, boljoj organizacijd radnog procesa, već isto tako, i na izvorima kao što su tržišna konjunktura, monopolski položaj koji može dovesti do monopolske dobiti i rente. Već kod ličnih dohodaka ove razlike u uslovima poslovanja privrednih oraanizac'ri uslovIjavaju diferenciranja koja izazivaju sve oštriju društvenu reakciju javnosti, pa su nedavno dovele i do odluke o zamrzavanju ličnih dohodaka u nekim delatnostima. Uvođenje akcionarskih odnosa u preduzecu dovešće do novog oblika diferenciranja radnih Ijudi unutar radne organizacije na osnovu njihovih „obveznica” i „vezanih uloga”. Daljim proširenjem proizvodnih kapaciteta preduzeća i povećanim poslovnim rezultatom svakako bi se stvorila i reprodukovala materijalna baza za još izraženije diferenciranje. Ukoliko društvo želi da još ostane socijalističko, mora da interveniše u tim „delimičnim” oblicima prisvajanja sredstava za proizvodnju kojih ~ne smemo da se bojimo.” Ne može se reći da Ceme nije akumulaciii posvetio dovoljno mesta u razvijanju svog sistema raspodele dohotka. On je nije zaboravio kao što je to nekada učinio Duhring, ali je zaboravio da akumulacija ima određene dmštvene oblike n kojima se ostvamje. Za razumevanje delovanja izmenjenih dmštvenih odnosa, kako ih Ceme predlaže, za ostvarivanje akumulacije u samoupravnom dmštvu ove Engelsove reči su aktuelnije više nego ikad: „Kako je akumulacija dmštvena nužnost, a u postojanju novca dat je zgodan oblik akumulacije, to organizacija privredne komune (u kojoj se ceo dohodak raspodeljuje članovima komune kao njihov lični dohodak M. S.) direktno izaziva svoje članove da vrše privatnu akumulaciju, a s tim i da razore samu komunu” (Anti —Diihring, „Naprijed”, str. 318). Ako neposredna raspodela dohotka prema radu sadrži samo različnosti i protivrečnosti interesa radnih Ijudi, a ne i njihove zajedničke dmštvene interese koji su uslov za ostvarivanje njihovih ličnih interesa, onda se postavlja pitanje gde je osnov za društveno jedinstvo radnika. Može li se samoupravna organizacija udmženog rada prihvatiti kao draštveni oblik za ostvarivanje tog jedinstva? Unošenjem akcionarskih odnosa u radnu organizaciju neće se stvoriti

304

DR MILOS SAMARDZIJA