Gledišta

vrednost jednopartijskog sistema”, što je samo utoliko tačno ukoliko se odnosi na partijski m onopolizam i ograničenu vrednost p a rt i jskog monopoiizma. Ali, ako se to odnosi na čitav jednopartijski sistem, koji je dr Stevan Vračar analizirao s am o sa stanovišta partijskog monopolizma, sa stanovišta monopolizacije političke moći, kao „negativnih propratnih pojava i deformaoija koje su se ispoljile u istorijskoj praksi funkcionisanja jednopartijskog sistema u socijalizmu”, kako se kaže u njegovom odgovoru (str. 151), onda je to samo delimično tačno jer „negativne propratne pojave i deformacije” nisu c e o sistem. Prema tome, upozorenje je samo delimično to, a uzeto u kontekstu čitavog članka, kako sam ga, u stvari, ja u svojoj prvoj polemici i uzeo iz razloga koje sam u ovom tekstu eksplicirao, ono samo potvrđuje da dr Stevan Vračar u svom članku nije razdvojio konkretni socijalizam od nekog budućeg socijalizma. Kada već autor insistira na „upozorenju” na koje, kako on kaže, ja nisam obratio potrebnu pažnju, nije bez značaja ukazati na to da je to „upozorenje” hipotetički intonirano. („Pod pretpostavkom da stvami uslovi omoguće postepeno i, najzad, potpuno nestajanje političke partije, zaista je najpoželjnije stvaranje demokratskog sistema u kome ne bi bilo nikaikve partije. Mogu se izražavati nade da će tako i biti u budućnosti.”), što, ostavljajući sve dmgo po strani, ne pruža razlog dm Stevanu Vračaru da se mnogo čudi zbog mojeg, navodno, prenebregavanja tog „upozorenja”. 5. IDEOLOSKA PRASINA KRAJ NAUCNE DISKUSIJE Ideološka predstava o odjeku članka dra Stevana Vračara došla je do punog izražaja u njegovom odgovom. Pokrenuo je „vetar” kojim je trebalo baciti prašinu u oči ne samo njegovim kritičarima već i dmgima koji čitaju ili su pročitali njegov članak. Jednim udarcem je „pokosio” svoje kritičare, diskvalifikovao ih i tako „objasnio” sva spoma pitanja. Međutim, znaoi li započinjanje diskusije o stvamim pitanjima koje je tekst pokrenuo dezinterpretaciju? Znači li osporavanje koncepoije autora ili največeg broja njegovih stavova dezinterpretaciju? Nije više reč o „dezinterpretaciji”, „trpanju u ideološke kalupe”, sitničarenju zbog „jedne stranice tehsta”,

312

DRAGOMIR ĐRASKOVIC