Gledišta

njihovih ekonomskih odluka. Drugim rečima, to znači da bi draštveno planiranje (tj. planiranje i programiranjena nivou draštveno-političkih zajednica) po obliku i sadržini moraio biti prilagođeno svakoj konstelaciji u privrednom sistemu i moralo bi predstavIjati program draštvene akcije na onim područjima na kojima pojedina društveno-politička zajednica ima sistemom zagarsmtovane nadležnosti i odgovomost za usmeravanje razvoja. Ako bi takve poglede preneli na podraćje oblika i sadržine naših planova, trebalo bi, po mom mišljenju, u našem budućem društvenom planira,nju dosledno razdvojiti dva elementa, ito progno stički deo od razvojnog programa (koncepta razvo] a). Grubo rečeno, prognostički deo obuhvatao bi analizu i ocenu objektivnih kretanja i postupaka drugih privrednih subjekata, ukratko, pitanja na koja konkretni privredni subjekt ne može uticati svojim delovanjem. Razvojni koncept obuhvatao bi program konkretnih vlastitih mera subjekta, i to u okviru nadležnosti koje su mu određene sistemom. Razvojni koncept znači istovremeno i konkretizaciju odgovomosti pojedinog subjekta za dalji razvoj i program njegovih akcija za realizaciju postavljenih ciljeva... ... Ako bi pokušao rezimirati neka karakteristična mišlje :nja, izražena u ranijim tačkama, trebalo bi naglasiti sle■ deće; Pojedini subjekt privređivanja može stvamo da pro;-gramira svoj razvoj jedino u ■ okviru samostalnih nadležno,sti koje su mu određene sistemskim razgraničenjem nadležnosti. Ovaj deo njegovog plana je u suštini i obaveza i osnova m ocenjivanje njegove odgovornosti za razvoj. Sve ■ drugo može da bude jedino mkonomska prognoza i, kao s takva, samo pomoćno sred;stvo za usmeravanje njegove ■ ekonomske politike.

• Dilema ,plan: tržište’ u suštini je odraz dosadašnjeg mešanja planova i ekonomske politike u samostalnost privrednih subjekata, kakva im je bila određena razgraničenjem nadležnosti u okviru sistema. I naša privreda je u institucionalnom pogledu određena varijanta ,ekonomije mešanog tipa', jer je sačinjavaju gotovo potpuno samoupravne samostalne delatnosti, koje u celini i same odgovaraju za svoj razvoj, kao i delatnosti čiji razvoj mora i übuduće programirati i usmeravati društvo i pri tom snositi punu odgovomost za svoje odluke. Radne zajednice ovih delatnosti su na osnovu unutrašnje samoupravnosti samostalne i odgovome za racionalno sprovođenje programa razvojne politike, koji su utvrdili organi draštvene samouprave. Draštveno programiranje i društvena odgovomost za organizaciju i rasrvoj treba da budu osnova delovanja i za većinu delatnosti sa podračja društvenih službi koje za svoje delovanje dobivaju sredstva, sakupljena obaveznim merama draštva (gorezi i doprinosi). I na ovim područjima unutrašnja samouprava je uslov za racionalno delovanje. S obzirom na potpunu samostalnost i samoupravnost većine radnih organizacija sa područja privrede (osim onih koje deluju na podračju infrastrakture) i s obzirom na usvojenu politiku otvorene privrede, treba i u metodologiji privrednog prognoziranja i programiranja u našim planovima u većoj meri uzimati u obzir delovanje tržišta koje će obezbediti puno zapošljavanje samo onih faktora proizvodnje čiji produkt odgovara obimu i strukturi potražnje. Osim opšteg uticaja na obim potražnje (monetama, spoljnotrgovinska i delimično fiskalna politika u okvira sistema) društvo se sa svojim programima ne bi smelo upli-

333