Gledišta

sila” u društvenom organizovanju sa kojima su ranije generacije ne samo živele već ih idejno prihvatale kao nužne i jedino moguće oblike povezivanja Ijudi u društvene zajednice. 7) Citajući ovaj tekst, lako bi moglo da se zakljuoi da se samoupravljanje mora shvatiti kao cilj po sebi, ukoliko se teži njegovom daljem razvoju. Pre svega, ima dosta razloga da se veruje da je šira norraativna koncepcija samoupravljanja na liniji njegovog definisanja kao cilja našeg društvenog razvoja. Ustav SFRJ (čl. 36) definiše društveno samoupravljanje kao neotuđivo pravo građanina. Mada se „pravo” čoveka ne može jednostavno protumačiti kao cilj društvenog razvoja, ima dovoljno razloga da se tvrdi da je to pravna formulacija jedne potr e b e čoveka, dakle, vrednost koju dmštvo teži ne samo da zaštiti već i da ostvari. Još jasnije definisanje samoupravljanja kao „autonomne” vrednosti, odnosno cilja našeg razvoja, sadržano je u sledećem tekstu: „... orijentacija socijalističkih snaga i socijalističke države na što raznovrsnije i što bogatije oblike društvenog samoupravljanja i neposredne demokratije na postizanje što veće slobode za stvaralačku inicijativu ličnosti i što demokratskijih što humanijih odnosa među Ijudima mora biti isto tako bitan elemenat celokupne socijalističke izgradnje, kao što je napor da se postigne što veća produktivnost rada* odnosno da se što snažnije razvijaju proizvodne snage društva. 8 )” Postavlja se pitanje šta logički znači definisanje samoupravljanja kao cilja ili autonomne vrednosti našeg dmštvenog razvoja. Pre svega, to znači tvrditi da je samounravljanje jedna od inherentnih potreba 60veka. Idejno opravdanje koncepcije samoupravljanja polazi od istorijskog iskustva o borbi radničke klase i progresivnih snaga za učešće u upravljanju onim dmštvenim procesima od kojih zavisi sloboda čovekovog kreativnog i samostalnog, dakle, Ijudskog ponašanja. Jedna ozbiljna analiza morala bi poći od sistematskog proveravanja ne samo načelne tačnosti ove pretpostavke već i uslova pod koiima takvo ponašanje postaje realna potreba čoveka. Ljudske potrebe su uvek date i kao stvarnost i kao mogućnost. Razvijanje uslova pod kojima potrebe iz sfere mogućeg prelaze u sfem stvamog ponašanja nije samo stihijski, već i svesno organizovan i usme-

7) Jedna od takvih ..otuđenih sila” jeste i đržava. za koju se još uvek vezuie svaki oblik novezivanja Ijudi u društvenu zaiednicu, kao i vršenje ~ia\mih poslova”. Za današnjeg čoveka u čijem mentalitetu ..državnost” icra ioš uvek značainu ulogu. teško ie čak i zamišliati društvo bez države. Država ie iedna od osnovnih instituciia tzv. ..moderne civilizaciie''. 8) E. Kardeli, ~Novi ustav sociialističke Jugoslavije”. referat na zajedničkoj sednici Savezne narodne skupštine i Saveznog odbora SSRNJ, Pre dnacrt ustava Federativne Soriialističke Republike Jugoslavije, ..Komunist”, Beograd, 1962, str. 82.

226

SILVANO BOLCIC