Gledišta

grisanja banaka i proizvodnih organizacija zasnovan na ekonomskim principima. Posebnu pažnju privukao je problem kamate. Skala raznih shvatanja u tom pogledu išla je od neophodnosti ove kategorije, odnosno od stava da ona ne protivreči prirodi socijalističkog privrednog sistema, već, naprotiv, odgovara prirodi robne privrede iz koje upravo i izrasta preko srednjih i kompromisnih rešenja, do radikalnih predloga po kojima je kamatu neophodno ukinuti, pošto se ona, navodno, u našoj privredi zadržala kao relikt zajmovnog kapitala, kome u socijalizmu nema mesta. Mišljenja o ukidanju kamate zasnovana su na konstataciji da je kamata „administrativni način” zahvatanja viška rada, te da savremena praksa naših banaka pokazuje da najvišu kamatnu stopu plaćaju privredne organizacije koje su u teškom ekonomskom položaju. Kroz selekciju privrednih organizacija koju banka vrši pomoću kamate, smatra se, uglavnom se dešava da visoku kamatnu stopu plaćaju one privredne organizacije koje nisu dobiie dovoijno sredstava od zajednice u periodu administrativne distribucije novčanih sredstava akumulacije, a da slobodna novčana sredstva pazajmljuju oni koji su u pomenutoj fazi razvoja naše privrede od oruštvene zajednice dobili najviše. Bilc je i mišljenja povodom visoke kamatne stope na štedne uloge u nas da se višak rada stvoren u društvenom sektoru privrede preko msokih kamata preliva u Učnu potrošnju ulagača iz privatnog sektora. U vezi sa visinom kamatnih stopa rečeno je da ona katkad prelazi čak i granice moralnih običaja konkurentske privrede. Izraženo je i mišljenje da metod prevazilaženja kamate kao kategorije karakteristične za proizvodne odnose koje izražava monopol privatne svojine nad sredstvima za proizvodnju i, posebno, postojanje fiovčanog kapitala treba tražiti u radikalnoj promeni postojećeg bankarskog sistema. Da bi se premostio jaz između banaka i privrede, koji je u nas dobio oštre ivice koje seku pokušaje uspostavIjanja jačih niti integracionih veza, predloženo je stvaranje takvih oblika bankarskih organizacija kod kojih bi sadržinu privredne aktivnosti sačinjavalo pružanje kreditnilr i drugih usluga monetamog karaktera privredi. Ovc bankarske organizacije koristile bi se za obavljanje svoje specifične privredne delatnosti novčanim sredstvima integr’sanih privrednih organizacija. Njihova usluga imala bi odgovarajuću cenu, formiranu na principima koji služe kao osnov formiranja ostalih cena u socijalističkoj robnoj privredi. Dakle, kamatu kao cenu novčane robe kapitala, i kao novčanu instituciju iz prethodnih, prevaziđenih sistema, koja je dobila i elemente administrativnog karaktera raspodele viška rada, trebalo bi zaraeniti cenom bankarskih usluga, koja bi bila novčani izraz dmštveno potrebnog radnog vremena neophodnog za pružanje bankarskih usluga. Naravno, realizovanje ove ideje zahtevalo bi veoma opsežne analitičke pripreme i studije. Utvrđivanje najpogodnijeg oblika asocijacije proizvodnih i bankarskih delatnosti bilo

266

DR VLADETA STANKOVIC