Gledišta

razvijenosti empirijskih istraživanja u oblasti koju ta disciplina obuhvata. U tom međusobnom odnosu već oformljenih teorijskih stavova i stalno nastajuće nove iskustvene grade, empirijska istraživanja su orijentisana određenim teorijskim postavkama, a teorija se na njima proverava, dopunjava, dovodi u sumnju, men ja. Planiranje narodne privrede (tj. planiranje u nacionalnim razmerama), ako se posmatra kao grana ekonomske nauke, takođe je uključeno u ekonomski naučni sistem, u širi teorijski pogled na razvoj društva ili pojedine nacionalne zajednice. Taj sistem mu daje teorijske pretpostavke koje osmišljavaju i orijentišu konkretna istraživanja u oblasti metodologije, organizacije i praktične realizacije planiranja. Od nekog skupa teorijskih pretpostavki mora da pođe i razmatranje problematike jugoslovenskog planiranja i planiranja u socijalizmu. U osnovi tog razmatranja uvek se nalazi jedan celovit i konzistentan pogled na osnovne odnose i kategorije socijalističke ekonomike. Bez tih pretpostavki postoji velika opasnost da se discipliniranje i specijalizacija ekonomske nauke pretvore u parcijalizaciju istraživanja čiji se krajnji smisao ne može sagledati. Zadržimo se sada na pitanju kakve su u sadašnjem trenutku mogućnosti uklapanja naučnih znanja o planiranju u ekonomski teorijski sistem socijalističkog društva. Sve je jasnije da u našoj zemlji duži niz godina teče jedan proces, proces smene dvaju celovitih pogleda na ekonomski i drustveni razvoj jugoslovenskog i socijalističkog društva uopšte, u stvari, dvaju teorijskih ekonomskih sistema. Prvi od njih je oformljen i postao glavna koncepcija naučnih i političkih radnika u posleratnom periodu. Sistematski, dosledno izveden iz polazne premise o robnoj proizvodnji kao ostatku klasnog drustva U: novoj socijalističkoj zajednici, ovaj sistem je davao « na prividno neprotivrečan način odgovore na sva ključna pitanja ekonomike prelaznog perioda. Iz osnovne pretpostavke o privremenoj nužnostii egzistencije robnih odnosa u suštinski izmenjenim društvenim uslovima socijalizma izvođeni su i svi drugi ekonomski odnosi i kategorije. U te okvire situirana je i celokupna problematika planiranja, de-: lovanja zakona vrednosti i njihovog medusobnogg odnosa. U odnosu subjektivnog i objektivnog ele-e menta privrednog života, prvi, tj. planiranje, defi-i nisan je kao osnovna zakonomernost prelaznog pe-s rioda, kroz koju je ovladano ekonomskim zakoni-i ma u glavnim granama socijalističkog sektora; za-.r kon vrednosti je praktično sveden na instrumenltx društvenog, tj. državnog plana; perspektiva razrese a

454

MIRJANA PAVLOVIĆ