Gledišta

plan za 1964—1970. godinu, s tim što je godišnji plan za 1963. godinu donesen nezavisno od ranijeg Petogodišnjeg plana, a godišnji plan za 1964. nezavisno od Sedmogodišnjeg plana, jer taj nije bio ni donesen.” 4 ) U vezi sa postavljanjem i realizacijom daljih privrednih planova, pre svega Sedmogodišnjeg plana, D. Čobeljić i sam u svojoj knjizi navodi da: „Savezni zavod za privredno planiranje nije dovrsio izradu predloga Sedmogoddšnjeg plana. Promene koje su nastaie u sistemu privređivanja zahtevale su njegovo napuštanje (nema daljih obrazloženj a, M. P.). Međutim, veliki trud koji je uložen u toku rada na planu olakšao je sastavljanje Petogodišnjeg plana (1966 —1970), jer su mnoga metodološka rešenja već bila usvojena” (str. 40, napomena). Najzad, za dugoročni razvoj Jugoslavije postoji samo prva aproksimacija plana razvoja do 1980. god. (str. 388). Zar ovakva projekcija dosadašnje situacije sa srednjoročnim planiranjem ne nameće potrebu da se konačno okrene činjenicama onakvim kakve one jesu, da se naučni i stručni potencijali angažuju na razbijanju mitova i zabluda koji spretno zamenjuju jedni druge, na razbijanju manira da se u sferi najviših apstrakcija razrešava problem odnosa subjektivnih i objektivnih elemenata privrednog razvoja? Dodajmo tome da je u svojoj knjizi D. Cobeljic prezemirao ukratko i mišljenje Dimitri ja Mišića da je kod nas planiranje već davno prestalo da bude faktor usmeravanja, zbog svoje neobaveznosti indikatora, načina i kontrole izvršenja plana. Onaj ko to bude pročitao, a pošto mu niko neće suprotstaviti argumentovane stavove, moraće posle toga da se zapita kakva je svrha svih obimnih knjiga o metodologiji, organima planiranja i instrumentima realizacije plana ako ne pokazuju kako sistem u stvarnosti funkcioniše. Definišući planiranje kao predmet ekonomske nauke, D. Cobeljić je elementima svesnog rukovođenja od strane organizovanog društva opravdano dodao element izvršenja plana. „Izvršenje plana je dokaz da društvo uspešno rukovodi razvitkom proizvodnih snaga. O planiranju privrede kao ekonomsko-nacionalne celine teško se može govoriti ako nedostaje bilo koji od ovih elemenata, tj. ako društvo kao organizovana celina ne rukovodi privrednim razvojem i ako se predviđanja plana ne ostvaruju sa naučnom tačnošću” (podvukla M. P., str. 9). Sta je

4 ) Dr Jakov Sirotković, Osnove sistema društvenog pI aniranja u Jugoslaviji, iz zbornika „Privredni sistem i ekonomska politika Jugoslavije'', Beograd, „Rad”, 1965, str. 93.

461

METODOLOŠKI PRILAZ PLANIRAN JU PRIVREDE