Gledišta

P O L E M I K A

aleksandax sekulovič

U ovom članku dr Mihailo Mitić založio se da se stvori konkursno pravo „kao posebna grana prava u našem pravnom sistemu ili, ako se to nekom čini pretencioznim, kao istaknuti odeljak radnog prava”. Meni se ne čini da je ovakav zahtev dra Mitića pretenciozan, ali mi se čini da je potpuno pogrešan, nerealan, pa čak i neobrazložen. Autor je prišao ovom pitanju naglašeno normativistički i smatram da nije odgovorio na tri bitna pitanja koja treba da predstavljaju obrazloženje njegovog zahteva. Prvo pitanje je predmet i sadržina te nove grane prava, odnosno koje dmštvene odnose treba da reguliše konkursno pravo, da li su ti društveni odnosi takvi i toliko razvijeni da zahtevaju formiranje nove grane prava, dakle, da li je ta nova grana prava zaista drustveno potrebna ili je proizvod teorijske spekulacije. Drugo pitanje, na koji način normativno izraziti te društvene odnose ukoliko se utvrdi da oni to zahtevaju, da li državnim normama ili samoupravnim normama radnih organizacija. U odgovoru na ovo pitanje ne treba stvarati nikakva politička predubeđenja, već objektivno utvrditi koji bi nacin normativnog regulisanja bio celishodniji. I trece pitanje, kakva je pravna priroda konkursa u radnom pravu, budući da je ovo centralno pitanje pravno-teorijske obrade ovoga instituta i da je konkurs kompleksan pravni institut koji se srece u građanskom, privrednom i upravnom pravu. Dakle,

u , P GMš&nf'“br, 'i/f968 lihaila MitiĆ3 " KoDkursno Pra™”, objavljenog

ZA DRŽAVNO ILI SAMOUPKAVNO NORMATIVNO REGULISANJE KONKURSA*

463