Gledišta

voj samoupravnih odnosa i struktura, kao osnovni i odlučujući faktor i okvir u kome se i kroz koji se izgrađuje besklasno društvo je i ckvir u kome i politička partija ima da odumire i da odumre, jer ona kao politička organizacija radničke klase, kao što Marks u Manifestu ističe, nema drugih interesa osim interesa radničke klase. Prema tome, nestajanje političke partije sa istorijske pozornice nije samo želja već istorijska nužnost, koja u savremenim samoupravnim uslovima postaje aktuelna. Ovu nužnost Program SKJ jasno definiše kada kaže da politička partija, odnosno Savez komunista mora „postepeno u perspektivi iščezavati razvijanjem i jačanjem sveobuhvatnih oblika neposredne demokratij e” 4 ) (podvukao M. L). Nismo skloni da verujemo da autoru ovo nije poznato. Po našem mišljenju, u pitanju je neshvatanje procesa samoupravnih odnosa kao sveobuhvatnih oblika neposredne demokratije i njenih osnova kao zbiljskih uslova i okvira u koj ima, želeli mi to ili želeli, ima da se odvija revolucionami proces nestajanja političkih organizacija preuzetih iz arsenala građanskog društva, kao logičan put daljeg razvoja, socijalističkog društva uopšte. Pitanje, međutim, zašto i u postojećim savremenim samoupravnim uslovima u našoj zemlji nije vidniie otvoren, načak delimično ostvaren proces odumiranja politicke partije, zašto nemamo razvijenije i sveobuhvatnije oblike neposredne, odnosno samoupravne demokratije je sasvim drugo pitanje, i ono bi, s obzirom na značaj koji ima, moralo da bude predmeP naše ozbiljne pažnje i analize. Predočeni revolucionami razvoj dr S. Vračar ne uspevai da izrazi s obzirom na njegov osoben pluralističkii koncept. To se najbolje vidi iz autorovog stava ut delu studije gde govori o mogućnostima dvopartijskog sistema u socijalizmu uz jedini dokaz da postoje „istorijske indikacije za njegovo postojanje . Autor zaboravlja ili ne želi da nam eksplicite pre- ; zentira koje su i u čemu se sastoje te indikacije, Umesto toga, autor nam samo stavlja na znanje das je u nekim socijalističkim zemljama dolazilo der kriza i u vezi s njima do „brutalmh obračuna 111 partijskim vrhovima”. Dakle, autor nam umestoo istorijski i suštinski relevantnih činjenica o neminov- , nosti postojanja dvopartijskog ili visepartijskogg sistema u socijalizmu ukazuje na određene negativne fragmente sekundarnog značaja, kao osnove zastvaranje vise partija u socijalističkom društvennc političkom sistemu. Ovom prilikom posebno želimcr da istaknemo kako je ovakva argumentaeija oskud.t na i, na kraju krajeva, nebitna za izvođenje do kra>n

<) Vidi; Program SKJ, VII kongres SKI, „Kultnra”, 1958, Beograd, str. 37711

476

MIROSLAV LALOVIĆ