Gledišta

bi se ona mogla uspešno suočavati sa, na prvi pogled, bezopasnim idejama o tome da su samoupravljanje i demokratija izvorišta nereda i anarhije i da je autoritativni birokratski red ono što donosi spasenje. No lako je uočiti da razvijanje ove demokratske i samoupravne svesti nije stvar jedne manje ili više veste agitacije, nego je to, prvenstveno, neophodni pratilac stvame samoupravne društvene prakse zasnovane na jasno i trajno odredenim i strogo poštovanim pravima, obavezama i javnoj odgovornosti svakog kome je povereno da vrši određene društvene funkcije. Čini se da je na taj način moguće sprečiti degradaoiju principa i vrednosti kritike u običan skup kleveta, kao i to da lakovemi ljudi ne uzdižu klevete do visine društvene kritike, koja suštinski ne može imati drugih ciljeva osim onih koji se tiču oslobađanja čoveka od robovanja mračnim silama koje sticajem okolnosti on säm nesvesno i nenamemo može stvarati ili buditi.