Gledišta

VTATT.F.T, NICULAE BELLU, VOJIN MILIĆ, TIHOMIR ZOVKO, VELJKO KORAĆ: Geaeralna debata na simpozijumu „Stvaralaštvo i postvarenje”. ABRAHAM EDEL: Razmišljanja o pojmu ideologije; RASIM MUMINOVIĆ: Covjek u svjetlu filozofskog mišljenja HANS-DIETER BAHR: Ontologija i utopija; KOSTAS AXELOS i JASON MOLFESSIS: Odlomak jednog dijaloga; KURT WOLFF: 0 pretpostavkama sociologije znanja; SIME ĐODAN; Socijalizam i robno-novčani odnosi; DAVOR RODIN; Ekonomija i politika; JOSIP ŽUPANOV: Neke dileme u vezi s robno-novčanim odnosima; RUDI SUPEK; Robno-novčani odnosi i socijalistička ideologija; RUDOLF BICANIĆ: Proces podruštvljenja i socijalizam. JOSIP ŽUPANOV: Neke dileme u vezi s robno-novčanim odnosima. „Citajući razne polemički intonirane napise u kojima priličan broj naših filozofa podvrgava kiitici robno-novčane odnose i tržnu privredu piše Josip Županov ja sam sebi često postavio pitanje: a da li u našoj zemIji stvamo postoji tržišna privreda ili samo postoji određena ekonomskosocijalna filo zofija o poželjnosti i potrebi da se naša nacionalna privreda konstituira kao tržna privreda? Dmgim riječima, nije li tržna privreda kod nas više svojevrsna ideologija negoli ekonomski realitet? Kompetentan odgovor na ovo pitanje mogu dati samo eko nomisti. Mnogi našd ekonomisti smatraju da kod nas ne postoji tržna privreda, pa čak ni kvazi-tržna privreda. Ako je to mišljenje ispravno a ja osobno smatram da je ispravno što onda može biti predmet kritike? Očito, samo ideologija o tržnoj privredi. Ali onda to treba i izričito naznačiti. Međutim, ako se pri definiranju predmeta kritike ideologija pobrka sa stvamošću, onda postoji realna opasnost da se kritdka tržne privrede pretvori u borbu s vjetrenjačama. Kritika će tada rezultirati površnim i netačrdm dijagnozama. Ako, pak,

luoimo socijalno-filozofske stavove od ekonomskih činjenica, onda je očito da se sve nepoželjne pojave u našem društvu ne mogu staviti na rovaš robno-novčanim odnosima, tržnoj privredi. Možda če se neki problemi čak morati drugačije definirati.” Nakon ove primedbe na filozofske kritike koje se upućuju na adrese tržne privrede, Županov postavlja četiri pitanja o društvenim imnlikacijama robne privrede. „Kada kažem pitanja piše on onda to treba doslovno shvatiti kao pitanja a ne kao iznošenje definitivnih stavova u obliku pitanja.” Ovde ćemo navesti prvo pitanje koje glasi: „Tržna privreda je po definiciji vlasnička privreda. Razmjenjivači roba (...) sučeljavaju se na tržištu kao vlasnici roba. Međutim, socijalistička privreda zasnovana na društvenim (potcrtavam društvenim a ne državnim) sredstvima je j>o definiciji nevlasmička privreda. Stoga se nameće pitanje; može li se nevlasnička socijalistička privreda organizirati kao tržna privreda? Da ne bi bilo nesporazuma, želim precizirati da glavni problem ne vidim u tome što se u tržnoj ekonomiji prdvredne organizacije pojavljuju na tržištu kao vlasnicd roba u pravno-tehniokom smislu. Problem je u ovome; kome faktioki pripada akumulacija? Očito, u samoupravnom socijalizmu ne može pripadati državi, jer bi onda samoupravljanje bOo bitno suženo. Ako pripada radmom kolektivu kao konkretnoj društvenoj grupi, ne susrećemo li se, onda, s fenomenom grupnog vlasndštva? Na primjer, ako jedna privredna organizacija učestvuje u raspodjeli dohotka druge privredne organizacije na temelju uloženih sredstava, nije li to učešće u dohotku realizacije prava grupnog vlasništva? Današnje institucdonalno rješenje sastoji se u tome da akumulacija pripada radnom kolektivu kao instituciji, dakle, jednoj apstrafctnoj kolektdvnoj jedinici. A to znači da individualni doprinosi kolektivnoj štednji nisu individualizi-

689