Gledišta

lini i njene stone rasta, i ako prihvatimo kao neoborivu činjenicu da u situacijama struktumih disproporcija, strukturne inflacije, protiv koje se i borimo deflatornim mjerama, monetarno-kreditna politika može biti efikasna samo onda i u onoj mjeri ako je i u istoj mjeri bila inicijalni uzročnik proizvedenih disharmonija, nameće se zaključak da restrikciju novčanog opticaja ili kreditnu restrikciju treba podržavati samo dotle dok smanjenje stope rasta, koje će nužno slijediti, ne dostigne granicu, odnosno nivo razvojnih, realnih mogućnosti zemlje, uz optimalnu produktivnost i rentabilnost. Međutim, kako je ovu harmoniju skoro nemoguče postići, što potvrđuje i naša trenutna situacija, restriktivna kreditna politika, najčešće, inicira nove poremećaje ili negativna kretanja suprotna onim koje proizvodi inflaoija. Štaviše, budući da se dovodi u pitanje stopa rasta, a to znači ekonomski i socijalni napredak i optimalna zaposlenost, kao vrlo značajne komponente socijalističkog draštva, opravdano je sumnjati u uspjeh deflatome politike, 6 ) čime se, istovremeno, akcentiraju i mišljenja o neophodnosti davanja novih, u doziranoj mjeri, inflatomih stimulusa našem privrednom razvoju. Takva mišljenja, smatramo, mogu se dosta argumentirano braniti, konkretno u našem slučaju, do sada ispoljenim, negativnim efektima, bez obzira na to što je za nama ostao, generalno govoreći, ne u dobroj uspomeni, jedan period koji se ponekad nedovoljno precizno, neodmjereno ocjenjuje kao rezultat neadekvatne ekonomske, odnosno monetarno-kreditne politike, što je dalo pun zamah inflatomoj spirali i samo negativno djelovalo na privredu.

6 ) Još su u svježoj uspomeni neuspjeli primjeri deflatorne politike Jugoslavije, kojoj je, izgleda, vrlo slična naša današnja politika. Da bi sf zastitila vrijednost dinara i stabilnost deviznog kursa, odnosno suzbila inflacija iz perioda pri\Tedne konjunkture (do 1925.), pribjegava se od 1926. restrikciji kredita, kako bi se inflacija što prije uklonila. ~Međutim pouzdano smo uvjereni" kaže u to vrijeme Kadragić ~da je naša Kruta deflaciona politika dovela do znatnog ograničenja privrednog raz voia i prouzročila stagnaciju u mnogim privrednim granama" (Alija Kadry gic, Posljedice naše deflacione politike, „Ekonomist", Zagreb, br. 12 193'/ str. 514.). Odmah u početku sprovođenja deflatorne politike bilo je mnogo pnstasa stroge restrikcije kredita. Međutim, kako je opće zaduženje sve više intenzivirano, prerastajući slično kao i danas kod nas u naiakutniji problem. ~to je akcija protivnika deflacije uziraala _sve više maha" (Kadragić, isto, str. 512). Tako se konačno sredinom 1935. godine poduzimaju mjere za oživljavanje privrede. Sličnih neuspjelih pokušaja bilo je i u drugim zemljama. . . . Engleska je, na primjer, deflacijom htjela povratiti zlatnu vnjednost funte i 1925. godine revalvirala svoju valutu. Međutim, već od 1920. godine, po mišljenju L. Huraea, postoje jake opozicije u pogledu upotrebe deflacije, kojoj je bio cilj vraćanje zlatnog standarda, jer ona je već u samom početku stvorila ozbiljne probleme zaposlenosti, dok su industrija i trgovma stagnirale, kaže Hume (L. Hume, The Gold Standard and Deflation: Issues Attitudes in the Nineteen-Twenties, ~Economica". London, br. 119/1963, str. 228). Ali, 1931. godine. usljed privrednog, financijskog i socijalnog pogoršanja, kao posljedice deflacije, Engleska ie u devalvaciji funte vidjela izlaz i mogućnost oživljavanja privrede, povecanja zaposlenosti i životnog standarda. U sličnoj situaciji bila je i Francuska, za razliku od onih zemalja gdje je deflatorna politika bila umjerenija (Holandija i Svajcarska). Kijelki su bili primjeri uspješne deflatorne politike, kao što je bio slučaj sa Cehoslovačkom. U novije vrijeme, naprotiv, nema takvih primjera. Stariše, dosta često se nailazi na mišljenja kako deflacija nije spojiva sa intencijama savremenog privrednog razvoia i politikom pune zaposlenosti, pa se, najčešće kod nerazvijenih zemalja, traže rješenja i u inflaciji.

738

DR PAVAO DOMANCIC