Gledišta

2. Neposredni revolt i otpor studentskih pokreta uperen je protiv zaostalosti i prevaziđenosti postojećih političkih institucija. Aktivizam studentskih akcija, na taj način, pogađa srž svog nezadovoljstva. Time on potvrđuje svoju svežtnu i radikalnost. Istina, put do takve akcije bio je dug. On j e započeo kao otpor kultumim vrednostima građanskog dmštva, da bi se jednoga dana preobraitio u kritiku i negaciju zastarelosti univerzitetskih struktura. To je, u stvari, vododelnica njegove političke akcije. Negirajući univerzitetske strukture, on započinje da dovodi u pitanje i same političke i ekonomske strukture društva u celini. Samozadovoljstvo i zatvorenost postojećih političkih struktura u državi blagostanja, na Zapadu, u etatističkom socijahzmu, na Istoku, kao da je poslednjih godina dovedeno do krajnjih konsekvencija. U razvijendm kapitahstičkim zemljama burzoaska demokratija ostvarila je svoju suštinu; svela se na gotovo čistu igru za vlast i podelu vlasti. Ona se odvojila od svoje socijalne baze, pretvarajući se u sferu za sebe i po sebi, u kojoj se poštuju pravila igre koja nemaju neposredne, a često ni posredne veze sa stvamim društvennn odnosima, potrebama, željama i akcijama, Partije, parlamenti i skoro ceo poldtički mehanizam više ne ostvaruju svoju socijalnu funkciju. političko izražavanje interesa i volje određenih klasa i dragih društvenih grupa. Izgleda da je radikalna kritika studentskih pokreta nove levice jedan od pojavnih oblika imanentne kritike parlamentarizma i predstavničke buržoaske demokratije. Autoritarizam i hijerarhija, oličeni u sistemu ekonomske, političke i ideološke moći otuđene od veoine društva, neposredno su izazvali revolt i otpor studenata. Zašto, upravo, studenata? Zato jer su oni svojom funkcijom predodređeni za spoznaju tog stanja. Radnička klasa, na žalost, prepuštena sindikatima, oiji se zahtevi svode samo na povećanje udela u raspodeli „nacionalnog kolača”, s jedne strane, i svojim političkim partijama koje se uključuju u političku igru u postojećoj političkoj strukturi, s drage strane, ostala je bez stvame avangardne sile koja bi joj osmislila njen položaj i potrebu revolucionamog angažovanja. Tu funkciju, iako pretežno nejasno i spontano, preuzimaju napredni deloti studentske omladine. Studentski pokret je, svojom spontanom i radikalnom akcijom, prevazišao zvanične političke i sindikalne strakture radničke klase. Verovatno je to najsnažniji pokazatelj stvame krize postojeće političke strakture građanske demokratije, u kojoj je zatajila i funkcija političkih i staleških organizacija same radničke klase. S drage strane, politička straktura socijalističkog etatizma je, takođe, u krizi. Staljinizam nije prošlost; on je i sadašnjost u većini socijahstičkih zemalja. Pa i tamo gde su ostvareni prvi uspesi u borbi protiv njega, on praža žilav otpor, zama-

razvijaju izvesne osnovne vrednosti te kulture. Opravdano se _ potvrđuju i događaji poslednje dve godine, da se u hipi-pokretu i klice jednog novog, a može čak i orgamzovanog g pokreta. lako ta veza i međuuslovljenost nije vidljiva spolja, cim se da s ti pokreti i akcije čine deo jedne celine, koja se rnoze nazi'ati p cionamom ili već početkom revolucionarnog preobražaja u kapitalisticKi razvijenim zemljama.

987

STUDENTSKA NOVA LEVICA: BUNT ILI REVOLUCIJA