Gledišta

žavaju sve njene primetne znake. To je ta igra koja na šahovskoj tabli sveta pomera, prema slučajnosti i nužnosti, pione i figure, figurativno ili bukvalno, figure koje nisu ništa drugo do kamenčići za igru, kao što slično tome istina nije ništa drugo do njoj odgovarajuća trijumfalna slika greške. Na taj način se otvara polivalentna kombinatorika teorijskih i praktičnih igara, koja je daleko od toga da bi mogla obuhvatiti igru sveta i koja ostaje u ovoj sadržana i njoj smrvljena.

preveo dr branko pavlović