Gledišta

Kao dijalektičar on eksplicitno poriče da je komunizam kraj ili cilj istorije. „Komunizam je pozicija kao negacija, stoga stvaran za slijedeći historijski razvitak nuždan momenat čovjekove emancipacije i povratka samom sebi. Komunizam je nužan obliki energičan princip najbliže budućnosti, ali komunizam nije kao takav cilj Ijudskog razvitka, oblik Ijudskog društva” („Ekonomsko-filozofski rukopisi”, u „Ranim radovima”, Zagreb, 1961, str. 252). Ima i drugih sličnih mesta. Ovde podsećam još samo na Marksovu misao prema kojoj će komunizam biti poče t a k prave istorije, za razliku od predistorije čovečanstva. Na takve tekstove pozivaju se oni koji odlučno poriču da je Marks bilo kada tretirao komunizam nedijalekt'čki. 8 ) Međutim, Marks je ponekad ipak opisivao komunizam kao društvo u kome će se ugasiti sve osnovne suprotnosti, pa i suprotnost između esencije i egzistencije čoveka. 9 ) To nije teško pokazati: „Komunizam kao pozitivno ukidanje privatnog vlasništva kao čovjekovog samootuđen ja, te stoga kao stvarno prisvajanje j eko v e suštine od čovjeka i za čovjeka jest stoga, potpun, svijestan i unutar cjelokupnog bogatstva dosadašnjeg razvitka nastali povratak čovjeka sebi, povratak čovjeka kao društvenog, tj. čovječnog čovjeka. Taj komunizam kao dovršeni naturalizara = humanizam, kao dovršeni humanizam = naturalizam, onje istinsko rješenje sukoba ka i prirode, čovjeka i čovjeka, istinsko rješenje borbe između egzistencije i suštine, između opredmećivanja i samopotvrđivanja, između slobode i nužnosti, između individue i roda. On je riješena zagonetka historije i zna da je on to riješenje” (ibid., str. 242). „Stoga je pozitivno ukidanje privatnog vlasništv a kao prisvajanje čovjekova života pozitivno ukidanje svakog otuđenja, dakie, povratak čovjeka iz religije, porodice, države, itd. u svoje Ijudsko, tj. društveno postojanje” (ibid., str. 242 243). „Stoga je ukidanje privatnog vlasništva potpuna emancipacija svih Ijudskih osjetila i svojstava” (ibid., str. 246). ~On (Štirner, prim. S.S.) raisli da u komunističkom društvu može biti reči o ,dužnostima’ i ,interesima’, o dvema komplementarnim stranama jednog protivstava koji pripada samo buržoaskom društvu” („Nemačka ideologija”, Beograd, 1964, I deo, str. 234). ~A u Ijudskim odnosima kazna neće biti ništa drugo do sud onoga koji greši o samom sebi. Ljudi ga neće

8 ) Videti, na primer, V. Venable, ~Human Nature. The Marxian View", New—York 1946, i M. Frichand, ~Etička misao mladog Marksa”, Beograd, 1966. e ) Duga je lista onih koji su to zapazili.

940

DR SVETOZAR STOJANOVIC