Gledišta

đenja materijalne egzistencije. Time se, razume se, ne dovode u pitanje rezultati marksista razvijenih zemalja u identifikovanju nove alijenacije u ~slobodnom vremenu" i potrošnji. Danas, ipak, više ne možemo kao Marks tražiti najvece i najvažnije otuđenje u proizvodnji sredstava za život. Svi smo svedoci superalijenacije, prema kojoj otuđenje koje je on opisao predstavlja gotovo dečju igru. Ljudske tvorevine sada se okreću u orbiti zemlje ugrožavajući ne više samo pojedince ili klase, već čovečanstvo kao celinu. U izgledu je apokaiiptička „pobuna stvari” protiv svog tvorca to antropološko izdanje strašnog suda. Cinik bi rekao da se definitivni nestanak alijenacije može podudariti sa njenim neopozivim trijumfom.