Gledišta

tenziviranje istraživačko-razvojnih afctivnosti u svetu upućuje na raščlanjdvanje organizacionih i finansijskih principa na ikojima one deluju kao faktor privrednog razvoja (Ladislav Varga: Neke karakteristike savremene istraživačko razvojne afctivnosti u svetu, posebno u industriji razvijenih kapitalističkih zemalja). Autor ove aktivnosti neposredno vezuje za dugoročnu proizvodnu orijentaciju u nacionalnoj privredi i za njihovu koncentraciju na užem frontu propulzivnih industrija. Zalažući se za aktivniju i stabilniju državnu politiku u ovoj oblasti, autor iznosi koncept njihovog trajnog finansiranja uz učešće rćiznih nosilaca privrednih odluka, o se izvoz shvati ne samo kao element platno-bilansne politike, već kao uslov za optimalno korišćenje proizvodnih kapaciteta, onda se stimulaoija izvoza u jugoslovenskim uslovima takođe pojavljuje kao faktor privrednog raz\'oja (dr Predrag Mihailović; Jugoslovensko preduzeće i stimulisanje izvoza). Podvrgavajući kritici ranije sisteme stimulisanja izt'oza, autor zaključuje da nova, neophodno potrebna društvena intervencija mora da počne pre faze delovanja samog spoljnotrgovinskog sistema. Jedan deo mera treba da utiče na formiranje spoljnih faktora na koje nailazi preduzeće (kurs deviza, povoljniji uslovi za realizaciju, prepreke u inostramstvu), dok drugi deo mera treba da ostvarivanjem opšte -povoljne klime pomogne preduzeću u naporima da razvije optimalno poslovanje. Autor smatra da upravo u stimulisanju izvoza preko unutrašnjih faktora rentabiliteta u preduzeću postoje značajne i neiskorišćene rezerve. aci svojom dokumentovanošću i širinom obuhvata, a i originalnošću tretmana, pobuđuju na razmišljanje i na daIji istraživački rad u pojedinim oblastima. aja da se uoče dugcročne karakteristike privrede jugoslovenskog tipa neminovno je dovela većinu autora do naglašavanja makroaspekta istraživanja i do isticanja značaja planskog usmeravanja. Prilikom analize privrede koja pretenduje da u sebi inkorporira i mehanizme i kriterije tržišnosti, a to još do sada nije u dovoljnoj meri učinila, postoji uvek prećutno pitanje: na koji se bazni mikrokoncept ova anaiiza oslanja i u kojoj meri su pojedmi planski pothvati kompatibilni ili ne s određenim sistemima raspodele nacionalnog dohotka, pa i upravljanja prlvredom. Ima, naravno, zcma gde se ovo pitanje više i ne može mimoići i stoga je veza između mikro i makrosfere i najizraženija kod teme koja tretira spoljnoekonomske odnose. Mora se pretpostaviti da će „Ekonomska misao” u svome daljem delovanju negovati ovu vezu između dveju neodvojivo povezanih sfera privredne prakse i teorije i olakšati ražumevanje dometa pojedinih analiza i, naročito, predlogd. ;a grupa radova, koncentrisanih oko problema zaposlenosti, upućuje i na metod koji „Ekonomska misao” želi da koristi objavljujući materijale (referate i diskusije) s pojedinih značajnijih savetovanja. Veoma je korisno što je upravo sada objavljeno iscrpno dokumentovano gradivo

1389

VZ PRVE BROJEVE "EKONOMSKB MISLI'"