Gledišta

Ijanju državnim privrednim preduzećima i višim privrednim udruženjima od strane radnih kolektiva, 1950. godine. Argumentaciju za ovu tvrdnju autor nalazi u Ustavu od 1963, 4 ), u kome stoji: .. niko nema pravo svojine na društvena sredstva za proizvodnju, niko ni društveno-politička zajednica, ni radna organizacija, ni pojedini radni čovek ne može ni po kojem pravno-svojinskom osnovu (podvukao dr Dragišić) prisvajati proizvod društvenog rada, ni upravljati i raspolagati društvenim sredstvima za proizvodnju i rad (podvukao B. B.), niti samovoljno određivati uslove raspodele”. I sledeća misao je, isto tako, zasnovana, moglo bi se reći, na nesvojinskoj koncepciji državne svojine u samoupravnom sistemu: „Radnici postaju u sve većem stepenu stvami i jedini gospodari uslova svoga rada, ali istovremeno nemaju nika kv o svojinsko (podvukao dr Dragišić) pravo prema sredstvima za proizvodnju, jer im ona isključivo služe kao materijalne pretpostavke za proizvodnju (egzis< tenciju), i ništa viš e” (podvukao B. B.). Svakako da citirana mesta nisu jedina, ali se ona zbog jasnoće u eksplikaciji najviše nameću. Pre svega, postavlja se pitanje, kada je reč o svojini i i nesvojinskoj instituciji, šta je svojina, a šta nesvojinska institucija. Svojina iejiruštveni odnos u U kome se, sa jedne članu društva, dmštvenoj gmpi ili dmštvenoj zajednici u celini dozvoljava da se koriste određenim predmetom prirode, stvari, ođnosno objektom, završno sa dozvolom imištenja te stvari, a, sa dmge strane, to se uskraćuje dmgim članovima društva ili drugim draštvenim grapama, a ponekad i dragim društvenim zajednicama, u odnosu na taj isti predmet pri■ rode, stvar ili objekat. Bitni elementi sadržaja ovoga pojma jesu: a) da je svojina dmštveni odnos: b) da se korišćenje stvari, završno sa dozvolom uništenja te stvari, sastoji od dozvole upotrebe, plodouživanja i uništenja te stvari; c) da to korišćenje stvari, sa pomenutim vrstama korišćenja, uživaju samo određeni subjekti (pojedinci, gmpe ili zajednice); i d) da se ostalim pojedincima članovima dmštva, dmštvenim grupama ili dmštvenoj zajednici to ne dozvoljava u odnosu na tu stvar. Polazeći od ovakvog pojma svojine, može se konstatovati da u našoj zemlji postoje takvi dmštveni odnosi koji su poprimili i pravnu formu s obzirom na postojanje pravnog poretka i u kojima, shodno tome, određeni pojedinci članovi dmštva, pojedine društvene gmpe, a za neke stvari i čitava društvena zajednica, uživaju pravo upotrebe, plodouži-

4 ) Ustav SFRJ. ~Službeni list", 1963, II izd., str. 33.

1398

DR BLAŽ BOSKOVIC