Gledišta

vanja, čak i uništenja određenih stvari, za razliku i nasuprot drugim pojedincima i grupama u odnosu na te iste stvari. Drugo je pitanje kakvo pravo (upotrebe, plodouživanja ili imištenja) u odnosu na kakvu stvar ima određeni subjekat (pojedini član društva, društvena grupa ili društvena zajednica u celini). Ali činjenica je da u našoj samoupravnoj socijalističkoj zemlji postoje u stvarnosti svi elementi koji čine u svim oblicima ispoljavanja svojinu kao takvu i da stoga nikakav svojinski fenomen ne može postojati, makar samo ~u osnovi, po svojoj društvenoj misiji”, odnosno, „načelnoj orijentaciji”, kao nekakva „nesvojinska institucija” s ). postojanje robno-novčanih odnosa neophodno je prh svajanje bilo privatnog, bilo grupnog tipa. Prisvajanje društvenog tipa u celini po sebi u svojoj suštini, isključuje se sa robno-novčanim odnosima, jer se tu društvena zajednica, tačnije privreda u celini, pojavljuje kao jedno jedinstveno i sveobuhvatno preduzeće koje samo sa sobom ne može trgovati, koje samo sebi ne može prodavati robu., Društvena svojina je, isto tako, krajnji svojinski oblik, poslednji oblik prisvajanja. Ona, u stvari, ujedno znači i negaciju svakog prisvajanja, svakog oblika svojine bilo kakve svojine 6), ito stoga, što društvenoj svojini u njenom potpunom odnosno savršenom obliku nedostaje jedan bitan elemenat da bi bila svojina, naime, da nema ni pojedinaca, ni grupa, ni društvene zajednice kojima bi bila uskraćena dozvola korišćenja (upotrebe, plodouživanja i uništenja) bilo koje stvari. To, dalie. znači. da .dokle god postoje robno-novčani odnosi a oni se ne mogu propisati niti ukidati potezom pera, jer zavise od stepena razvijenosti proizvodnih snaga i njima odgovarajućih produkcionih odnosa ne može ni postojati društvena svojina u svom potpunom, savršenom obliku. Robno-novčani odnosi mogu postojati jedino u uslovima koje pruža neki niži oblik prisvajanja u odnosu na društvenu svojinu, što, drugim rečima, znači da mogu postojati pod okolnostima koje pruža privatna ili grupna, odnosno njoj slična svojina, U prelaznom periodu od kapitalizma ka komunizmu postoji mešavina svojin-

5 ) U prilog ove tvrdnje mogu se navesti i sledeće misli K. Marksa, premda nam se čmi da naučna argumentacija u kvalitativnoi analizi u oblasti društvenin nauka ne treba da se sastoji od citata, mada je uvek neophodno Ronsultovati odgovarajuće misli drugih autora: "Svaka proizvodnja jeste pnsvajanje pnrode od strane individue u okviru nekog određenog društvenog obhka i njegovim posredstvom. U ovom je smislu tautologija kazati cla je svojma (pnsvajanje) uslov proizvodnje. . . Ovde još nikako nije reč o pitanju da h se bogatstvo razvija bolje pod ovim ili pod onim oblikom svojme. Ah da n e mo z e biti govora o nekoj proizvodnj i p a dakle, ni o nekom društvugdenepostoji (podvukao B. B.) jeste tautologija" (K. Marks, Pnlog kntici političke ekonomije, „Kultura”, 1956, str. 178). ) Marksovo vezivanje u prethodnom citatu proizvodnje i društva za svojmu ne mora da bude u koliziji sa shvatanjem da je društvena svojina u svor n savrsenora i potpunora obliku ujedno i negacija svake svojine, jer se postavJja pitanje da li se mogu primeniti pojmovi proizvodnje i društva. kako ih danas shvatamo, u okolnostima koje će postojati u vreme kada drustvena svojina bude imala tako savršen i potpun oblik.

1399

O SVOJINI I NESVOJINI U SAMOUPRAVNOM SOCUALIZMU