Gledišta

Ija negativno određenje iznetog stava, ostaje činjenica da radnici, članovi određenog preduzeća, imaju pravo korišćenja sa pravom upotrebe, produživanja, pa čak u određenim slučajevima i uništenja odgovarajućih sredstava koja ulaze u okvir toga preduzeća, za razliku, odnosno nasuprot radnicima članovima drugih preduzeća koji u odnosu na pomenuta sredstva ne poseduju nikakvo pravo korišćenja. Iz toga proiziazi da radnici u stvarnosti imaju svojinu nad određenim sredstvima za proizvodnju, drugim rečima, da uživaju grupnu svojinu, mada ne u potpunosti, jer im nisu nametnute na određena prava i odgovarajuće obaveze, i stoga što grupna svojina nije pravno sankcionisana u našem pravnom sistemu pa, shodno tome, zbog svoje necelovitosti i ne predstavlja jednu instituciju. Iz svega što je rečeno moglo bi se zaključiti da u samoupravnom sistemu ne može postojati ni u kakvom vidu državno-socijalistička svojina kao nesvojinska institucija; da društvena svoiina u svom savršenom i potpunom ~obliku može postojati tek u komunizmu; da u prelaznom periodu od kapitalizma ka komunizmu postoji i može postojati društvena svojina u, svom ncpotpunom obliku i sa ograničenim radijusom prostiranjaj~da u ovom prelaznom periodu, pored privatne i pomenute društvene svojine postoji u stvarnosti i grupna svojina; i da je potrebno da se pravno prizna postojanje ovog oblika svojine u interesu daljeg razvoja samoupravnog socijalizma.

DR BLAŽ BOŠKOVTĆ