Gledišta

čime se kolektivi drugih privrednih organizacija koji su dali investiciona sredstva za stvaranje dotične privredne organizacije dovode u nepovoljan neravnopravan položaj prema ovom novoosnovanom preduzeću. Takvih primera na ovoj liniji ima više. rgument autora o postojanju državne socijalističke svojine kao nesvojinske institucije, koji on nalazi u ustavnoj odredbi i koja se sastojj u stipulaciji da, „niko nema pravo svojine na društvena sredstva za proizvodnju. .nije nikakav argument, jer Ustav, u stvari, dosledno i precizno stipulira odredbe koje se odnose na društvenu svojinu kao takvu, što, u stvari, znači da Ustav propisuje odredbe koje se odnose na potpun i savršen oblik društvene svojine, koja se, međutim, još nije do kraja ostvarila, odnosno koja će se kao potpuna i savršena realizovati sa ostvarenjem komunizma. Da li naš Ustav na izvestan način prevremeno stipulira odredbu o društvenoj svojini ili ne, posebno je pitanje, ali je činjenica da se u Ustavu i ne može na drugi način to činiti ukoliko se uopšte unose odredbe o društvenoj svojini, a isto tako, da i društvena svojina postoji u našoj zemlji, mada u nepotpunom obliku i da treba da se postepeno sve više prostire na sve širi domen prisvajanja kao takvog. 'akako da će se na takvoj teorijskoj platformi o državnoj socijalističkoj svojini kao nesvojinskoj instituciji javiti i javljati niz konstrukcija koje ne mogu da izdrže verifikaciju prakse, a shodno tome će u teoriji biti same sebi duboko protivrečne. Među ovakvim shvatanjima najznačajnije je prethodno pomenuto, ~da radnici postaju u sve većem stepenu stvarni i jedini gospodari uslova svoga rada, ali istovremeno nem a j u nikakvo svojinsko pravo prema sredstvima za proizvodnju, jerim ona isključivo služe kao materijalne pretpostavke za proizvodnjuB) (egzistenciju) i ništa više” (podvukao B. B.). Odmah se nameće pitanje, kako neko, u ovom slučaju radnici, može da bude „stvarni i jedini gospodar uslova svoga rad a”, a da istovremeno „nema nikakvo svojinsko pravo prema sredstvima za proizvodnj u”. Kako se može biti gospodar uslova rada ako se ne može biti ujedno gospodar 9) osn o v e tih uslova, jer su sredstva za taj rad, odnosno za tu proizvodnju, temelj bez koga nema proizvodnje, te, shodno tome, radnik bez njihovog posedovanja ne može biti stvarni i jedini gospodar uslova sopstvenog rada. Cak ako se ovo ostavi po strani, jer predstav-

8 ) Na stranu činjenica što je ovakvo autorovo shvatanje odnosa svojine i proizvodnje u suprotnosti sa Marksovim stavom o ovom odnosu, koji smo prethodno naveh. s ) Nisam u stanju da drugačije shvatim pojam "gospodarenja" u ovom kontekstu, sem kao pojam, „biti vlastan", odnosno, „posedovati", ~imati svojinu".

1401

O SVOJINI I NESVOJINI U SAMOUPRAVNOM SOCIJALIZMU