Gledišta

odlaže pitanje promene same vlasti, a šansa socijalizma je upravo u prekoračivanju granica vlasti. Da li je ova šansa već danas realno prisutna mogućnost socijalizma? Oslobađanje stvaralačkih snaga društva putem demokratizacije političkih odnosa u celini, pri čemu je vrlo značajna i demokratizacija u partiji, može primaći mogućnosti socijalizma današnjem trenutku i učiniti ih realnijim. Komunistički pokret crpe svoju snagu iz budućnosti. Usmerenost ka budućnosti, međutim, ne znači da je okretanje prošlosti besmisleno, Smisao ovog čina nije u hipostaziranju onoga što je minulo već u bogaćenju praktičnog revolucionarnog iskustva, koje se osvežava i nadahnjuje otkrivanjem „kukavnosti svojih prvih pokušaja”. 25 ) Radi kontinuiteta komunističke revolucije, a ona jeste komunistička i revolucija jedino ako je totalna i permanentna, nužni su diskontinuiteti sa minulim epohama i njihovim akterima. U tome i jeste društvena uloga revolucionarne avangarde, ona „prednjači ostaloj masi proletarijata razumevanjem uslova, toka i opštih rezultata proleterskog pokreta”, odnosno ~posreduje između radničke klase i istorije”. 2 6) Ta kv a avangarda je preka potreba savremenog trenutka istorije, današnjeg čoveka, čiju egzistenciju silovito pritiskuju sile koje, poput onostrane neumitnosti gospodare njegovom sudbinom (atomska katastrofa, podela sveta na interesne sfere supersila, diktat potrošačke civilizacije, materijaina i duhovna beda itd.). Put njenog istorijskog potvrđivanja kao „kolektivnog intelektualca” (Gramši) jeste traganje za altemativama, perspektivom i Ijudskijim rešenjima svakodnevnog života dmštva i pojedinca, dok je organizacija samo u funkciji takve uloge. >osadašnje iskustvo socijalizma, i ne samo socijalizma već i savremenog kapitalističkog sveta, pokazalo je, pored ostalog, neslućene dimenzije političke vlasti u vidu novog i moćnijeg Levijatana. Otuda je sasvim umesno pitanje neće li ona i dalje širiti svoje granice. S dmge strane, ne manje je važno pita-

5 ) Govoreći buržoaskoj revoluciji, Marks je isticao da je ~ekstaza duh svakoga dana”, je ona opijena uspesima i, u romantičnom (!) zanosu tez i A/r °7 6 ° v - e e ? n J u onoga što je dostigla. Proleterska revolucija, jx> Marksu, sušta je suprotnost ovome; ona ~ne može da crpe svoju poeziju iz prošlosti nego iz sarae budućnosti. . . (Proleterske revolucije) staino kntikuju same sebe, neprestano se prekidaju u svom sopstvenom toku, vracaju se na ono što je prividno završeno, da bi ga iznova otpočele, ismevaju svirepo i temeljno polovičnosti, slabosti i kukavncsti svojih prvih pokusaja”. (Marks, Osamnaesti brimer Luja Bonaparte izd. ~Kultura”, Beograd, 1949, str. 15—16). Ista ideja podvučena je i u Programu SKJ: ~Ništa što je stvoreno ne sme za nas biti toliko sveto da ne bi moglo biti prevaziđeno i da ne bi ustupilo mesto onome V 3 - naprednije, još slobodnije, još Ijudskije (već nav. izdanje str. 19c). ! 6 ) Vidi: Marks-Engels, Manifest Komunističke partije, izdanje Kultura”, Beograd 1948, str. 47; i Đ. Lukač, Metodička razmišljanja o organizacionom pitanju, str. 126.

1347

GRANICE VLASTI I MOGUĆNOSTI SOCIJALIZMA