Gledišta

reprodukuje se, i uz to: birokra t i z o v ana vlast vrši povratni uticaj na svoj model uzor partiju. Ova korelacija pospešena je činjenicom da čvrsto hijerarhizovana partija nije stvarana pod uphvom racionalne organizacije industrije (koja je bila zakržljala), niti po uzoru na klasične građanske partije (odsustvo demokratskih tradicija), već po uzoru i pod direktnim uticajem vojničke organizacije, koja je poslovično tradicionalna i tvrdokoma sa znatnim prisustvom mitološkog i iracionalnog. Takva struktura bila je, dalje, kristalizovana tokom oslobodilačkih i građanskih ratova. Jednom stvorena struktura, prilagođena jednim uslovima (drugo je, i ne manje značajno pitanje da li je sve ono što se zbivalo i zbiva jedino moguće zbivanje) produžava svoje trajanje i kada se oni promene. Kako, onda, imajući u vidu ovakvo iskustvo, razrešiti ovaj začarani krag vlasti i socijalizma. Pokazuje se sve više da se ne može očekivati da če razvoj materijalnog bogatstva draštva automatski voditi ostvarenju Ijudske slobode. Može h se, s druge strane, očekivati da monopolisti vlasti sami uvide konzervativni karakter takve svoje pozicije u društvu, pa da sami demokratizuju vlast, odnosno ukinu svoj monopol? Ili se može očekivati da sami napuste vlast? U istoriji je, međutim, skoro nemoguće pronaći takav presedan ni pre a ni posle diktatora Sule (koji ~sam napusti vrhovnu vlast, neometan ni od koga... ostavljajući je onima kojima je bio tiranin’’). 24 ) Naravno, promena vlastodržaca ne može biti ključno rešenje, mada ni to nije beznačajno (u smislu ukidanja monopola i demokratizacije političkih odnosa). Deprofesionalizacija politike je bitni preduslov demokratizacije političkih odnosa i društveno svrsishodnije upotrebe još-ne-ukinute vlasti, oslobođene balasta očvrslih posebnih interesa nosilaca vlasti. Stavljanje vlasti u službu draštva vodi i ka demitologizaciji funkcionera i produbljavanju saznanja da sloboda ne može biti milodar bilo kojih oktroitelja već samo „delo same radničke klase” (Marks). Oslobađanjem stvaralačkih potencijala draštva, neposredna akcija stiče zasluženo dostojanstvo jedinog neimara slobode (~U početku beše d e I o” Gete). Odlučno pitanje socijalizma u stvari jeste promena karaktera same vlasti; reč je o tome da draštvena moć izgubi svoj otuđeni obhk i vrati se svom ishodištu, da draštvo umesto političkog započne svoju Ijudsku egzistenciju. Opstajanje na promeni ~na vlasti”

:< ) Apijan, Rimski građanski ratovi, izdanje "Kultura”, Beograd 1967, str. 70.

1346

NEBOJŠA POPOV