Gledišta

po ovom shvatanju, ili zajednički interes, ne može, dakle, bdrti prost zbir ili rezultanta posebnih interesa ,asocijacija proizvođača’ ili komuna... Kada se, međutim, celokupna inicijativa prepusti organima koji se formiraju spontanim društvenim procesima, kada se, daMe, da primat posebnim interesima pojedioih regiona ild dmštvenih gmpacija, kada se na bazi tih interesa, njihovog dogovaranja i sporazumevanja, određuje dobro jednog društva, kada ne postoji jedna suverena, emancipovana, ničdm sputana demokratska snaga koja bi korigovala delatnost samoupravnih organa, onda kad je ona protivna pravim interesima svih pripadnika dmštva, onda postoji pogodno tle za klice anarhizma” (C. Sadiković). Može se reći da je jedno od centralnih pitanja savremene politioke teorije, naime pitanje odnosa partijskog sistema i federaoije, bilo jedva dotaknuto na savetovanju. Poznato je da se u -političkoj teoriji uopšte u pogledu tog pitanja zauzimaju sasvim različita gledišta, počev od onih koja smatraju da federacija nužno zahteva pohtički pluraTzam, naročito u vidu višepartijskog sistema, pa do onih koji smatraju da je višepartijski sistem ozbiljna smetnja stvarnom federativnom uređenju. U građanskoj politiokoj teoriji je danas široko rasiprostranjeno mišljenje da jednopartijski sistem pretvara svaku normativno-ustavnu federaciju samo u federativnu masku bez stvame sadržine, s obzirom da se ustav i stvami politički život prilagođavaju partiji a ne partija njima. U tom pogledu linteresantan je, kao polemika sa ovim shvatanjima, prilog profesora Jovana Đorđevića, koji smatra da teorijski i u konkretnim obhcima višepartijski sistem može da slabi i deformiše nužne procese usaglašavanja i ujedinjavanja, kao što i jednopartijski sistem može da nametne birokratske forme i odnose koji‘ slabe pravu politioku i ustavnu autonomiju federalnih jedinica ili njihov ravnopravni status. Istoriji nije nepoznato’ da su u određenim uslovima pojedini ideološki i pohtički jedinstveni pokreti bih neimari i garantija federativnih uređenja, a da su ideološke podeljenosti, rivalnosti i ne- : saglasnosti dovodile do diverzija, deformacija i raspadanja : federacije. Sasvim je sigumo da ovaj problem zaslužuje. p>osebnu pažnju i da će ga naša pohtička teorija, koristeći; naročito istorijsko d komparativno iskustvo, morati ozbiljl nije da uzme u razmatranje. Steta je što niko od učesnika,, sem profesora Đorđevdća, nije raspravljao o ovora pitanju., U okviru kompleksa pitanja koji se tiče odnosa federacije, nacijo i narodnosti, pored jedinstveno izraženog mišljenja da je; u samoupravnom socijalizmu neophodno posvetiti punuj pažnju nacionalnom pitanju, treba posebno istaći d znaćaj' koji su neki učesnici skupa pridavali pitanju principa samoopredeljenja nacija i nacionalnih manjina. Treba istaćii da je ovo pitanje, u nekim svojim detaijima, dovelo doi izvesnih razhka u gledištima. Jedan deo shvatanja smatraj da, teorijski posmatrano, ni pristupanje federaciji ni istupanje dz nje (pravo na otcepljenje) nije suprotno njenomi pojmu, s obzirom na to da je ona otvorena zajedhica i po< svojoj strukturi i biću zasnovana na sporazumu i pristanku..

1728

VTJCINA VASOVIC