Gledišta

Međutim, problem pristupanja federaoiji, a naročito problem otcepljenja, je flconkretni politički aikt koji zavisi od niza složenih odnosa i uspeha, a ne samo od princ'pa. I pored toga što nacionaflne manjine u Jugoslavijd uživaju visok stepen kultume i teritorijalno-političke autonomije i što su narodnosti i nacionalne manjine postale subjekt politiokog sistema i nosioci originalnih ustavnih prava, one nisu i ne mogu biti nosdoci one dimenzije suverenosti koja pripada udmženim jugoslovenskim nacijama i svakoj naciji ponaosob. Svako drugačije rešenje bilo bi suprotno unutrašnjim odnosima pojedinih državnih zajednica i ravnoteže međunarodne zajednice. Od ovakvih shvatanja imekoliko se razhkuju ona mišljenja koja smatraju da su narodnosti, kao i nacije, pored ostaloga suverend i konstitutivni elementi državnosti federacije, uz napomenu da postoje neke razhke između narodnosti d nacija. Ovo mišljenje se ikritioki odnosi i na ona shvatanja koja plediraju za tim da se nacije i narodnosti, pre svega, afirmišu kroz republike, i da potrebe narodnosti ne dosežu preko granice društveno-pohtioke zajednice koju predstavlja republika. U tom smislu se ističu i neki nedostaci i nedoslednosti u Ustavu SFRJ, koje je neophodno u skorije vreme ispraviti. Pored toga, ova shvatanja smatraju da je princip samoopredeIjenja, uključujući i pravo na otcepljenje, nacionalnosti jedan od ftmdamentalniih faktora obezbeđenja pune ravnopravnosti nacija i narodnosti. Pravo na otcepljenje će, nastavljaju dalje ova shvatanja, postati vrlo snažan faktor poverenja među nacijama i uticaće na to da faktički ne dođe do otcepljenja. Inače, sva mdšljenja ukazuju na činjenicu da ni u jednom savremenom politiokom sistemu nije postignut tako visok stepen samostalnosti i ravnopravnosti naroda i narodnosti tkao što je to u jugoslovenskoj samoupravnoj socij alistiokoj demokratiji. Neke rasprave, koje su već duže vremena na isti način piisutne i opštepoznate, smatramo da nema potrebe na ovom mestu posebno isticati. Vodeći računa o ovim već do sada istaknutim premisama vizije federativnog uredenja, mnogi učesnici savetovanja su pokušali da maksimalno prilagode d strukturu predstavniokih tela interesima razhčitih konstitutivnih elemenata federacije. U pogledu Veća naroda, kao posebnog i ravnopravnog doma Savezne skupštine, sa širokim kompetencijama i zasnovanog na podjednakom broju nacionalnih predstavnika, kako bi samostalnost i ravnopravnost naroda i narodnosti došla do punog izražaja, može se reći da postoji opšta saglasnost. Što se tiče sirukt.urc veća radnih zajednica, mišljenja su podeljena. Dok jedni zastupaju ideju koja je već i do sada bila prisutna i realizovana, da postoje posebna veća radnih zajednica, drugi smatraju da „tehnologija” skupštinskog odlućivanja i potrebe udruženog rada zahtevaju jedno jedinstveno Veće radnih zajednica. I eventualno uvođenje društveno-politiokog veća, odnosno Veća komuna u strukturu skupštine, iumesto dosadašnjeg opštepolitičkog veća, biio je predmet spora. Dok su jedni za

1729

FEDERACUA I KONSTITUISANJB SAMOUPRAVNOG DRUSTVA