Gledišta

itd. (str. 194), Dakle, služiti dmštvu bez obzira na neprijatnosti koje mogu da se dešavaju onome koji mu služi, jer „kolektiv nije prost skup, nije prosta gmpa individua koja uzajamno deluje kao što su učili pedagozi” „kolektivni život daje individui veliku snagu, pmža joj mogućnost da se izgradi kao ličnost sa određenim shvatanjima, stavovima, vrednostima, verovanjima (podvukla S.D.) i navikama dmšvenog ponašanja” (str. 198). Govoreći o partriotizmu, dr D. Mitrović spominje i jugoslovenski patriotizam, a na str. 192, dotiče i jednu dmgu temu: kosmopolitizam. Evo šta ona smatra: „Jugoslovenski patriotizam se svojom idejnom sadržinom razlikuje od kosmopolitizma koji odriče nacionalne tradicije i posebne nacije. Pod plaštom opštečovečanske Ijubavi i poštovanja prema svim narodima i zemljama sveta, kosmopolitizam najčešće parališe odbrambenu snagu slobodoljubivih naroda, potkopavajući osećanje nacionalnog ponosa i volju naroda da se bori za svoju nezavisnost”. Zanimljiva je tvrdnja da kosmopolitizam pod plaštom opštečovečanske Ijubavi i poštovanja prema svim narodima sveta krije antinacionalnu osnovu. Neizvesno je kakva je to čvrstina volje jednaroda koga jedna koncepcija ~pod plaštom” može da potkopa u borbi za njegovu nezavisnost. Utešno je što takav narod nije ni postojao, kao ni istinitost ovakve koncepcije. Klasici marksizma su isticali da proletarijat nema domovine, a po tom se podrazumevalo da nema ni nacionalnosti, jer ono za šta se bori proletarijat, prelazi granice njegove nacionalne pripadnosti ili pripadnosti određenoj državi. Ovo je bio i ostao kosmopolitizam. Naravno, svako ima pravo da sebe srnatra pripadnikom određene nacije pa i da poseduje nacionalni ponos, što ne isključuje kosmopolitizam. Uz ovakvu koncepciju bi odgovaralo da dr D. Mitrović, umesto jugoslovenski patriotizam, pominje srpski, hrvatski, slovenački, makedonski i crnogorski patriotizam, tek da ne bude zabune. Zanimljivo je upoznati metode za razvijanje jugoslovenskog socijalističkog patriotizma koje je dr Mitrović iznela na str. 192. Pored mišljenja, osećanja i postupaka roditelja u duhu jedinstva naših naroda, odanosti prema otadžbini i nesebičnom zalaganju za zajednicu, kao i njihovim odnosima prema međunarodnim problemima, ona navodi da „uređenje kuće i nameštaja, zatim fotografije predaka, umetničke slike i pejzaži naših krajeva, ukrasi, staro oružje i druge porodične uspomene imaju neposredan uticaj za buđenje patriotskih misli i osećanja”. Zatim nešto dalje, kaže: „Najjače sredstvo patriotskog vaspitanja je nastavno gradivo. U svakom (podvukla S. D.) predmetu mogu se naći elementi pogodni za razvijanje patriotizma, ali ih najviše ima

1745

PEDAGOOIJA U SKRIPTIMA