Gledišta

AJi to nije sve. Na str. 190. se kaže: „... dela naše umetničke književnosti kao što su ,Gorski vijenac’, Zmajeva poezija, Copićevo književno stvaralaštvo uče omladinu Ijubavi prema čoveku i mrž n j i prema njegovim tlačiteljima razne vrste." Dr D. Mitrović očigledno deli Ijude na Ijude i tlačitelje, što je, moramo priznati, u skladu sa ranije prikazanom shemom njenog načina mišljenja, sklonog da sve deli na dobro i zlo. Ostavimo li po strani ovaj svojevrsni maniheizam, čini se čudnim da učenje mržnji stoji naporedo sa humanošću i revolucionarnim čovekoIjubljem koje dr Mitrović naziva socijalističkim humanizmom (str. 190). Neizvesno je da li postoji revolucionamo ili, recimo, reakcionamo čovekoIjublje. Sigurno je da učenje o mržnji ne bi trebalo da spada u neko osobito pedagoško sredstvo pa makar ono bilo pored „estetske analize, recitovanja i dramskog prikazivanja odabranih književnih dela koja takođe doprinose buđenju revolucionaraog čovekoljublja koje nazivamo socijalističkim humanizmom” (str. 190). Vaspitni uticaji imaju ne samo pozitivne već i negativne ličnosti. Na str. 192, govoreći o osećanju socijalističkog patriotizma, dr D. Mitrović ovako konkretizuje vaspitni uticaj negativnih ličnosti: ~kao što je, na primer, lik Vuka Brankovića koji je vaspitavao hiIjade nepomirljivih boraca protiv turske tiranije". Nejasno je otkud dr Mitrović zna za ovaj podatak i otkud zna da su hiljade ovih boraca bili još i nepomirljivi. Uopšte se u delu skripata koji se odnosi na vaspitanje u duhu socijalističkog patriotizma mogu naći zanimljive misli. Već navedenu tvrdnju o jedinstvu ličnih i draštvenih interesa kao osnove socijalističkog morala dr D. Mitrović i dalje razvija. Na str. 192. kaže da se vaspitanje u duhu socijalističkog patriotizma „ogleda i u razvijanju Ijubavi prema socijalističkoj zajednici, spremnosti da se za njenu moć i napredak ulažu sve svoje snage idase žrtvuju lični interesi” (podvukla S.D.). Eto stare ideje draštva koje stoji iznad pojedinca, koju je dr Mitrović razvila preko teze o jedinstvu ličnih i društvenih interesa do tvrdnje da je za moć zajednice potrebno žrtvovati lične interese. Ovo shvatanje odgovara tvrdnji o neprikosnovenoj poslušnosti, dobrovoljnosti i svesnosti (194. str.), bolje rečeno o dobrovoljnoj neprikosnovenoj poslušnosti. U svesnoj disciplini, prema dr D. Mitrović, ne postoji protivrečnost između ovo troje, jer ~u socijalističkom draštvu disciplinovanim možemo smatrati samo onog čoveka koji će u svim uslovima umeti da izabere pravilno ponašanje najkorisnije za društvo (podvukla S.D.) i naći u sebi dovoljno čvrstine da zadrži takvo ponašanje bez obzira na bilo kakve teškoće i neprijatnosti"

1744

SLOBODANKA DAMNJANOVIC