Gledišta

propaganda. Situacija stvorena oktobarskom revolucijora podelila je ruske pisce na tri tabora: malobrojne, koji su od prvog dana prohvatili sovjetsibu vlast; brojnije, koji su prema njoj zauzeli otvorano neprijateljski stav i narednih godina većinom emigrirali i dobar deo zbunjenih i neodlučnih, (koji su se privremeno povukli iz javnog života očekujuoi daiji rasplet događaja. Ovu situaciju pokušali su u prvo vreme da iskoriste futuristi (jedhii moderan pravac kojd je pozdravdo revoluciju) i još pre Oktobra organizovan pokret „Proletkult” (Proleterska kultura), koji se zauzimao za stvaranje autonomne i autentične proleterske umetnosti, odbaoujući, kao i futurizam, svaku tradioijul)- lako je „Proletkult” prirvremeno imao pristalicu u komesaru narodne prosvete, Lunačarskom, rukovodstvo Boljševičke partije bilo je mišljenja da su težnje za hegemonijom futurista i proletkultovaca opasna greska d da se ne može ostvariti kultumi preobražaj u zemlji ako se kritioki ne iskoristi pozitivno nasleđe prethodnih kultura (Pismo CK o „Proletkultima” 1920). U periodu od 1918. do Lenjinove smrti početkom 1924. godine sovjetska fcnjiževnost stvarala se kroz razne književne škole i grupe zajedniokdm radom predrevoluoionarne umetničke inteligencije koja je prihvatila platformu sovjetske vlasti ili je bila na putu njenog prihvatanja i pisaca iz naroda koje je probudila i stvorila revoluoija. Sam Lenjin, koji je vrlo dobro osećao propagandne mogućnosti umetnosti d bio za njihovo korišćenje, smatrao je ipak da :reba samo onemogućiti antisocdjahstičku propagandu, dok je bez obzira na svoje hčne simpatije ili antipatije (na primer, prema futurizmu i ekspresionizmu) priznavao svoju nekompententnost umetniokog ocenjivača. 2 ) On se nikada nije pozivao na svoj članak iz 1905. godine rartijska organizacija i partijska književnost kao na umetničku direktivu. II Međutim još za Lenjinova života, bez obzira na „odumiranje” Proletkulta”, proleterski ekstremisti formirali su nove grupe; „Oktjabr” (Oktobar) 1922. i još leviju oko novopokrenutog časopisa Na postu (Na straži) 1923. gochne, koja se nije odrekla težnje za monopolora, sumnjiceoi dobar deo nepartijske i starije književne mtehgencije (~saputnike”), koja je uglavnom već bila pnhvatila revoluciju u osnovi, mada joj je prilazila individuaino i kntički Rezolucija CK „0 politici partije u pogledu umetmcke književnosti” 1925. godine, čiji je inspirator bio umetmčki osetljiv i po Lenjinovom mišljenju talentovam ruski marKsista Nikolaj Buharin, bila je pokušaj pružanja otpora levim ekstremistima u njihovim težnjama za komandovanjem u književnosti i onemogućavanjem veceg dela ~saputnika”, a istovremeno bila je inspirisana željom da se

') Takvi su, npr., neki članci u zborniku Literaturm raspad 1908. u čemu se naročito istakao Steklov. 2 ) Lenjin O književnosti, ~Kultura”, Beograd, 1949, sti. 150.

1750

MILAN TABAKOVIC