Gledišta

vođačima predstavlja jedno od krupnih pitanja samoupravIjanja kao socijalističke demokratije. Odgovornost je funkcionalno povezana sa mogućnošću demokratske kritike svih organa i svih pojedinaca koji vrše društvene poslove, sa razvijanjem snažnog socijalističkog javnog mnenja i sa iznalaženjem oblika da se to mnenje stalno nameće kao politička vrednost o kojoj svi društveni organi i funkcioneri moraju neprestano da vode računa u svom radu. Bez takvog javnog mnenja samoupravljanje mora da bude sputano, a društveni organi i pojedinci u njima moraju se birokratizovati. Bitni elemenat odgovomosti je mogućnost smenjivanja svih dmštvenih funkcionera i organa od strane biračkih masa koje izražavaju nezadovoljstvo radom tih organa i pojedinaca. Svaki iole demokratski politički sistem predviđa zakonske mogućnosti u tom pogledu. Ali to još nije garancija da i stvamo bude uspostavljena odgovomost. To, pre svega, zavisi od konkretnih političkih odnosa, od mogućnosti demokratskog izražavanja javne kritike, što je od političke zrelosti i aktivnosti masa u socijalističkom dmštvu, od posebnog značaja za dmštvo koje se kreće ka samoupravljanju. To osobito zavisi od idejno-političkog i moralnog kvahteta vodećih političkih snaga. Ako njihovi pripadnici, koji po pravilu, zauzimaju ključne pozicije u dmštvu, sami ne insistiraju na pitanju odgovomosti i ne traže prava sredstva za njegovo obezbeđenje, „običan” radni čovek, koji je još nedovoljno politički informisan i zavisan u svom dmštvenom, posebno materijalnom položaju od volje i stavova političkih autoriteta, teško može zaoštriti pitanje odgovomosti, čak i u slučaju kada organi i pojedinci očigledno neodgovomo rade. Predviđena mogućnost smenjivanja svih onih koji zauzimaju važne političke pozicije, a neodgovomo rade, čak i nasuprot interesima proizvođača i biračkih masa, i radnih Ijudi uopšte, ostaje samo formalna. Ovo je karakteristično za naše današnje odnose i stepen razvijenosti samoupravijanja. U određenim sredinama, posebno u radnim organizacijama veoma veliki broj Ijudi, iz straha da ne izgube posao i tako ostanu bez sredstava za egzistenciju, u situaciji kad postoje stotine hiljada nezaposlenih, objektivno ne mogu da pokreću pitanje odgovornosti čak ni za očigledne prrmere samovolje i uzurpiranja samoupravnih prava, iako zato imaju formalne zakonske garancije. S dmge strane, često veoma oštra kritika iz redova radnih masa, reagovanje na teške društvene probleme i traženje da polože račune oni koji su zaduženi za njihovo rešavanje, nema dejstva i odjeka i pripisuje se dezorijentisanoj intelektualističkoj kritici. S gledišta demokratske samoupravne odgovornosti potpuno je neprihvatljivo da je do sada, i pored toga što se zna za nekompetentnost i nestručnost određenih Ijudi, na važnije društvene položaje podneto ostavki toliko da se one mogu na prste izbrojati. Gotovo je nepoznata praksa da za neuspešnu realizaciju samoupravnih odluka, ukoliko one zavise od subjektivne akcije čoveka, samoupravni organi smene odgovome rukovodioce sa njihovih položaja ili da ti rukovodioci sami podnesu ostavku zbog kritike njihovog rada od strane

1706

ZORAN ■ VIDOJEVIC