Gledišta

razne vrste formalnih političkih rešenja i polovičnih mera, jer se njima i ne dodiruju ovi temeljni uzroci političke pasivnosti. U postojećoj političkoj praksi kroz mnoge institucionalne demokratske oblike pretresaju se periferna pitanja ili razrađuju gotovi „materijali”, stavovi i odluke koji su već oformljeni u krugovima rukovodećih organa pa se proizvođačima i građanima daju na naknadnu „razradu” i „primedbe”. A suštinsko pitanje demokratije, pogotovu samoupravne, jeste da odlučivanje potiče ođozdo i da mora da se odnosi na ključne probleme celokupnog političkog i društvenog života na svim nivoima društva. U suprotnom, narod ostaje masa koja se zadržava na nivou objekta politike i pored proklamovanja da postaje njen subjekat. U takvim okolnostima, kad znaju dokle dostiže njihova eventualna kritička reč i usled njihove materijalne i političke zavisnosti u odnosu na političke autoritete, mnogi „obični” Ijudi se ne usuđuju da razotkriju one prave probleme koji se odnose na politički život, odgovornost i postupke moćnih birokratizovanih pojedinaca i njihovih grupa. Umesto đa se kroz forme demokratskog javnog života izražavaju kao slobodna politička bića, oni politički žive privatno u sredini istomišljenika. Tako se stvara famozna „ulica” kao stihijski vid političkog života, koja, i pored svih svojih „nusprodukata” malograđanštine i ogovaranja, često izražava i istinita politička raspoloženja masa. U situaciji kada istitucionalni oblici demokratije zakržljaju, životare i postaju neefikasni, „ulica” se javlja kao njihova neizbežna dopuna. Međutim, njome se naziva i ono što predstavlja pravo javno mnenje onda kada je ono upereno protiv interesa birokratskih grupa i pojedinaca. Pored toga, sve dok je politički život, naročito na njegovim vrhovima, obavijen velom tajnosti, dok se svaki politički organ i funkcioner ne eksponiraju u potpunosti javno i jasno, „ulica” mora da deluje. lako je za pretvaranje „ulice” u samoupravnu socijalističku demokratiju, politički izgrađeno i svesno javno mnenje, potrebno ispunjenje i mnogih drugih preduslova, ipak politička moć birokratije, kao što je glavni izvor nastanka „ulice”, predstavlja i glavnu smetnju razvoju u tom pravcu. ODGOVORNOST U SAMOUPRAVLJANJU Samoupravljanje je neodvojivo od jasno definisane odgovornosti kako za odlučivanje tako i za realizaciju odluka. Problem odgovornosti je kompleksan i ne može se rešiti samo na pravnom planu. Da bi se uspostavila odgovomost na svim dmštvenim nivoima, mora postojati mogućnost stalnog i kvalifikovanog uvida u realizaciju određene politike i pojedinačnih odluka svih dmštvenih organa i funkcionera pojedinačno. Samoupravljanje, kao oblik izražavanja suvereniteta proizvođača, mora da ima ujedno najčvršće garancije da svi dmštveni organi deluju prvenstveno u interesu proizvođača. Stoga pitanje odgovornosti tih organa proiz-

1705

U CEMU SU SNAGA I SLABOST SAMOUPRAVLJANJA