Gledišta

godina. Pored toga, Zajednica radnih jedinica upošljaval 188 invalida rada i rata. To znači da na oko 3,3 uposlena dolazi po jedan radnik sa znatno smanjenom ili sasvim iscrpljenom radnom sposobnošću. Ovakav broj starih i iscrpljenih radnika, čija je sposobnost za stvaranje dohotka svedena na minimum, odražava se i na proizvodnju basena, odnosno znatno smanjuje njegovu sposobnost proširene reprodukcije. Kada se zbog toga postavi ' logično pitanje zašto se takva radna snaga ne zameni novom, mlađom, zdravijom i kvalifikovanijom, obično se kaže da bi to bilo lepo, ali da je neizvodljivo, socijalno ili ekonomski, ili i jedno i drugo. Konkretnije rečeno, smatra se ili čak dokazuje da se takva zamena ne može izvršiti a da se sada zaposleni Ijudi ne liše sredstava za život ili da bi njibovo penzionisanje pod uslovima koji im to omogućavaju stajalo više nego što iznose gubici koji nastaju zbog njihove smanjene radne sposobnosti. Da li je to stvarno tako? Pod pretpostavkom da se penzioniše svih 1.511 starih i iscrpljenih radnika (bez invalida) trebalo bi primiti u radni odnos 900 —1.000 novih mladih radnika. Godišnja bruto-masa ličnih dohodaka svih 1.511 radnika iznosi oko 27,8 miliona novih dinara, pri čemu je prosečan neto lični dohodak po jednom radniku 980 dinara. Ako bi bilo primljeno 950 novih radnika i njihov mesečni neto lični dohodak iznosio 1.200 dinara, godišnja bruto-masa iznosila bi oko 21,3 miliona novih dinara. Prema tome, u dohotku preduzeća ostajalo bi više oko 6,5 miliona dinara, ne računajući mogućnosti u povećanju proizvodnje i produktivnosti. Međutim, sasvim je jasno da nije moguće penzionisati sve. Ako bi se usvojili predlozi koje je dao basen Bor staž 35 godina, mogućnost otkupa jednog dela staža i odlazak u penziju po ličnom zahtevu bez dovoljnog staža, u ovoj zajednici bi bilo moguće penzionisati u toku dve godine oko 1,000 radnika. Stručne službe procenjuju; oko 120 radnika starijih od 55 godina i sa stažom ispod 25 godina otišlo bi u penziju na lični zahtev; oko 230 radnika penzionisalo bi se sa punim godinama staža, a trebalo bi otkupiti staž za oko 650 radnika. Pod pretpostavkom da se za svakog radnika otkupi 10 godina staža, računato na sadašnji prosek ličnog dohotka sa stopom doprinosa 45,32% (doprinos za penziono i zdravstveno osiguranje sa dodatnim doprinosima), preduzeće bi trebalo da uplati iznos od oko 34,2 miliona dinara. Ovaj iznos preduzeće bi moglo uplatiti socijainom osiguranju za 7 godina samo iz ostvarene razlike u dohotku. Sredstva za otkup penzija, odnosno' dela radnog staža, izdvajala bi se iz dohotka, ali ne bi. trebalo da se opterećuju nikakvim doprinosima. Iz navedenih podataka, iako su rudimentami, očigledno je da su predlozi koje je basen Bor dao Saveznom izvršnom veću, zasnovani na ekonomskoj računici ne samo ovog već i nacionalne privrede. Međutim, oni plediraju i za humani odnos prema onom delu radnika koji je, na žalost,. dosta rano sagoreo u borbi za socijalizam. Treba reći da; oko 400 rudara i topioničara svtike dve godine odlazi po;

1718

MIOMIR PETKOVIC