Gledišta

nas samo u Zajednici radnih jedinica Rudnici, topionice i rafinacija bakra Bor rade 352 pripravnika, mlada radnika, tehničara, inženjera i radnika drugih struka. Ova zajednica, istovremeno, finansira školovanje 727 učenika i studenata. Na svakih 5,2 radnika u Zajednici dolazi jedan pripravnik, učenik ili student. Unutar Zajednice, kao i u okviru čitavog basena, posebna briga je posvećena modernizovanju agregata i procesa proizvodnje. Celokupna ulaganja u modernizaciju i rekonstrukciju dosežu iznos od oko 1,2 milijarde novih dinara. Pored svega što je učinjeno i što se čini, Rudnici, topionice i rafinerija bakra Bor (ranije Borski rudnik) neće imati takvu produktivnost i ekonomičnost kao ostala visoko razvijena preduzeća iste grupe u svetu. Pre rata Bor je bio rudarsko-metalurška kolonija sa vrlo malim brojem kvalifikovanih radnika. U toku rata koncentracioni logor svih narodnosti. Neposredno posle rata ostala su mu u nasleđe dotrajala sredstva za rad, što je od radnika zahtevalo izuzetne fizičke napore. Treba reći da je period obnove za Bor, kao i za mnoga druga preduzeća, značio u izvesnom smislu nastavak rata. Od oktobra 1944. do 1952. godine na radu je poginulo 139 a teško povređeno 265 radnika. To je period u kome su gotovo jedina hrana bili pasulj, kupus i krompir, a stambene prostorije barake bivših logora. To je period u kome se brzo starilo i iscrpIjivalo. Nedostatak radne snage rešavan je tzv. frontovskim brigadama, koje su u rudniku i topionici radile dva do tri meseca, a zatim ustupale mesto novim. Od 1945. do kraja 1952. godine Bor je upošljavao 8.000—9.000 radnika, od kojih i do 3.000 onih koji su samo sticajem okolnosti dolazili na rad. Jedan deo ovih radnika, iz siromašnih sela istočne i južne Srbije, Kosmeta i Makedonije, ostao je u preduzeću. Proces popunjavanja radnih mesta nekvalifikovanim radnicima nastavljen je i kasnije, a sredinom 1953. godine otvorene šu prve značajnije škole za masovnije kvalifikovanje radnika. Veliki deo radnika došao je u preduzeće sa 35 i više godina starosti, a bez i jedne godine priznatog radnog staža. Sekonstrukcija i modemizacija preduzeća 1961. godine, a naročito modemizacija koja je u toku, postavljaju zahtev za sasvim dmgim profilom radnika. Visoka mehanizacija i automatika procesa traže školovane radnike. Pored sve pažnje koja se poManja kvalifikovanju pomoću ikursova, na ovaj način je nemoguće osposobiti radnike koji su po fizičkoj iscrpljenosti i starosnoj stmkturi nesposobni za nove uslove tehnoloških procesa. ’rema poimeničnoj statistici, u Rudnicima, topionicama i rafinaciji bakra Bor radi danas 446 radnika koji imaju 55 do 67 godina i radni staž od 15 (23 radnika) do 38 godina (26 radnika). >istematskim pregledima, koji su izvršeni 1967. godine, utvrđeno je teže oštećenje zdravlja kod 1.065 radnika jame, površinskog kopa, flotacije i topionice. Prosečna starost ovih radnika je oko 46 godina, a prosečan radni staž oko 20

1717

O RADNOM STAŽU - EKONOMSKI I HUMANO