Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije, 15. 09. 1928., S. 153

"Tad ga gurne stražar. Šakom u rebro. Bez riieči. On se okrene i pogleda ga s pitaniem u očima. Autoritet odgovori novim udarcem, ovai puta, radi promijene, u Želudđac. Mladić ie razumio. ier on je inteligentan. Pošao ie laganim korakom, zamišlieno. Novi udarac u rebra raziasni mu, da treba da se požuri. Prešao ic izrova ogradu i našao se medu sviletom.

Vraćajući se kući oslećao ie u sebi zahvalnost prema svima onima, kote ie sreo na šelni. Mnogo ie naučio, i hvalio ie dugo SVOJIm učiteljima — liudima.

Naroč:to. ic zahvaliivao onomie stražaru. On za ie podučio, da ima dobara, koia nisu namijenjena svim lindima. U niemu i podiedno upoznao onu Žudnu moć, kola »unosi harmoniju« u liudsko zbivanie. A udarcem uu rebra i stomak toliko ga ic USOBIIO: te ie mogao razabrati, da ie sviiet podiielien u iedan svijetli i iedan tamni dio. I da ie tamna partiia mnogo veća od svijetle.

Pariz u decembru 1927.

Ar 00 OC

O, hako bi dobro bilo voleti neRov, Kad se u glahoj, beznadnoj hoći Sveflo n moju sobu fOčŽI, Flektyične lampe, što. visi na cesti.

O, kako bih hteo voleti nekog, Kadđ se svaba sifiaca prošlosa dana Oseca bo gnojna feška rana;

Il Pad nečiji koraci Gluho o(djekuju u nocnoij tI? A pseta laju negde u daljini.

O, Fako ie feško UDiti sam I hteti voleti nekog, Kosa nema.

U Zagrebu, februara 1925. Joolićč.

153