Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije, 15. 09. 1928., S. 155

— Zaista”, pita on, — a Srolik?

— Ta cn se još niije OŽenio.

_—_ Ti si magarac! Ovai ga šabes prozivaju u hramu. Što |S, stalo do desetak dana?

Zapisuiem i nastavliam:

— Jeste li bili vojnik”

— Otkupio se za 400 rubalia. O da su mi sada!, stenie iadnix.

— A sinovi?

— Naistariji imade otekle:h pod desnim okom, a ima i neki maln kil. - očuvao Vas Bog =-. Ležao, ie u tri bolnice, to je Stoialo više od iednoga vienčamia. Dok su ga ma koncu otpustili iz voiske. Drugi ie nesposoban, treći služi... .

A niesova žena?

— ZO OJVa ie dakako kod mene. Što ioš hoćete da znate?”

_— Pa mogla ie ići k svome ocu!

— Ta on i sam nema mišta.

— Imate li Vi kuću?

— Naravno .....

— Koliko vriiedi?”

= |Da' ic 1 Samošu bila bi nešta vrijedna, ovdie ne vrij>di ni pare, samo Što ia stan.

— Biste li ie prodali za stotinu rubalia?

— Ne dai Bože! Ta ia sam ie baštinio! Ni za trista rubalia.. vidite... za pet stotina! Na! Naimio bih malen stam, započeo kakav posao...

— A kakav posao imadete sada?

— Pl ko ima posao”

— Od čega živite?

— Ah, to mislite? Živi se.

— Ali od čega?

— Od Bosa, neka ie blagzoslovlien! Kad on daie, onda imamo.

— Ta me baca Vam iz neba dolie!

— A ipak baca! Znam li, od čega živim? Molim, izračunaite: "Trebam čitav imetak... barem četiri rublia na nedieliu. Od kuće imam. osim stana, EO. de anaest rubalia dohotka; odbiite devet rubalia za porez. pet rubalia za popravke, ostaie... rupa u džepu za naimanie dva rublia.

Zapada u ponosan tom:

— Novaca, hvala Bogu, nemam. Ja nemam, a mi iedan od ovih Židova šio tu stoie, niiedan. Osim možda asimilirani Židovi iz VClikih- graćova. Mi neinamo novaca! Zanata ne znam, moi died nile Šivao oti A ipak Božiom voliom živim; i Živim Već oko peže:et godina. Pa kad se mora vienčati dijete, onda ga vienčamo i ioš plešemo kod toga.

— Ukratko, što ste Vi”

— Židov kao i svi Židovi.

— Što fadite po čitav dan?

— Učim, molim... što radi Židov? Kad zajutarkuiem, odem

15