Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

tinistvo... Veliki su to bili dani — sve ie bilo liiepo i siaino ko u pričama. Sukos, blagdan radosti, gradnia suke, molitve pod sukom, vesela lica. psalmi; i mali i veliki plesali su uz zvuk psalama... Ophodi s torama, zastavice. Svaki bi dobio medeniak — ta slavila se Simhas Tora, veselie zbog Kniige nad Knijigama. Sve ie to na ni tako duboko dielovalo ko ioš nigda. | on ie ludo poletio iz besmedreša u kojem ie vladala tužna tišina ko u praznoi i ostavlienoi kući koju napustiše žive duše. Niegove su ga mnoge ko same od sebe nosile strelovitom brzinom. Cežnia ie nadvladala zbiliu. Sloimale ie na orlovim Krilima fantaziie letio domaii, svoioi siroti maičici, znoian, zadihan...

Maika i diiete gledali si se nepomično iedan čas — a onda potekoše suze, dugo, teško. Bile su to gorke suze koie ie prolijevala izmučena maika za SVoic ubogo, liublieno dijete štono ie iz teške tudine umorno i gladno pohitalo maičinu krilu da se isplače i da moli pomoć maičinsku. Ona, maika, plakala ic. Teško ie bilo majci koja niije mogla da nahrani svoie dijete kod svog stola. "Teško je bilo djetetu koie ie došlo da svoioi siroti maici otme posliednji zalogai IZ2MULSUJD{-5-}aj}a

Prevela Desanha Wertheim

PAVAO WERTHEIM: PITANJE

Curice, reci, zašfo mi foliho patimo ?

Ta mi smo faho dobri, upravo bolećivo dobri.

Pecide,

zašfo plačemo u jesem, zašfo nas uvelo cvijeće i lišće požutjelo

dira?

Zašto nisu sve djevojhe srećne, zašfo ne cuvalu sve ljubavi crveno i h Bogu u nebo,

zašlo, curice ?

O, da znaš: ja bih faho volio da smo mi hroz cio život

ho bijeli, bijeli anđeli

i da se uvijek onaho smiješimo ho malena dječica...

Peci mi, curice, zašto mi foliho pafimo 22 Suvisvefi 1929