Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

cije stila. Oriignt se u helenizmu obuo u grčke forme. On ie gradio ioš i Pompeiancima kuće, Bimlianima trgove i hramove. On prevladava u ranom kršćanstvu, u romanskom sredniem vijeku stvara mnogoliku ormamentiku. Cim Istočnn Aziia stupa u vidokrug Evrope, prožima naš barok i rokoko, oblikuie svu ornamentiku, oploduiz novi stil i impresionizam. Ali sve se to tiče samo Evrope. Niiedan narod ne prima utiecai koi ne traži. Aziske sa kulture samonikle, one su golame vrednote.

Nema sumnje da ie Azija našla za svaki umietnički problem odlučniia rješenja i dublie formulaciie. Možda ie to zbog divskih razmjera golemog kontinenta cdie ie moguća selekcija iz neiscrpivog vrela liudskog materijala, možda zbog faktične veće nadarenosti. No bilo kako bilo — aziski su narodi došli do jačih protivnosti i do iačih priznamnia.

Nesamo u umietnosti. Sve su velike religij= rođene u Aziji. Ondje su se riešavale velike kulturne sudbe čovječanstva. Golema su se carstva medisobno borila. A kad su se valovi ove borbe zapliuskivali sve do evropske obale, odlučivali su sudbinama toga kopna koie niie tek na zemiliovidn aziski poluotok. Seoba naroda, monzgzolski konilikti i tursko nadiranie Dbilahu posliednie eruDcile golemog aziskog vrenja koje se intenzivno odrazilo u Evropi.

Još i danas žive ovi vulkani. Svaki dan donosi podzemnu tutnjavli, DOlitički i religiozni pokreti izbijaju fanatično. Kina, Indija, Turkestan, Afganistan, Perziia... nikad nisu bile zazbiliniie no danas. Danas kad se u Evropom moraju kulturmo i politički da ogledaju. Korijenie nacionalnosti i svijetozrenia aziskih naroda suviše ie duboko. Ti se narodi nikako ne mogu osjećati ni u kom pogledu podložni nama.

CVI ROTHMLULLER: JA OPET VOLIM

Ja opet volim. Ovaj pula sretno.

Zar nije ovo naj- najljepši stih Slo bruji cijelo veče bogovefno Doh febe ljubim grozničav i fih.

U čežnji pijem s lvojih usna dah. Moj cjelov briše sjećanje fi sjelno, Iz tvoje duše goni stari strah.

Ja opet volim! Ovaj puta srefno.

O vanjshom svijetu nemam šlo da hažem, Jer osim febe samo sebe znam.

Iznufra moram slog da pjesmu smdžem Il da fi, draga, s njom svu dušu dam.

A fi je primi hakvu fi je dajem Svu vruću jasnu hao hrv i plam | svakim stihom šetfaj se ho gajem Sfo vodi ravno u moj višnji hram.

[610]